Na jednom od najpoznatijih i najkvalitetnijih vinogradarskih položaja u požeškoj kotlini, Vinkomiru, za otprilike dva tjedna otvorit će se restoran Slavonska kuća Vinkomir. Restoran u vlasništvu Kutjeva d.d. smješten je usred reprezentativnog vinograda najveće vinarije požeškoga kraja, a s njega se pruža veličanstven pogled na cijelu Zlatnu dolinu. Stotinjak metara ponad restorana stoji poznata Vila Vinkomir, spomen-klijet koju je 1939., po uzoru na promatračnicu iz vremena najezde Turaka, dao izgraditi tadašnji vlasnik, pravnik, enolog i ampelograf Zdenko Turković, treća generacija vlastelinske obitelji koja je vodila to za razvoj vinogradarstva i vinarstva kutjevačkoga kraja važno obiteljsko gospodarstvo.
Na mjestu novog restorana još je donedavno bila vinogradarska kuća koju su koristili vinogradari u svim fazama obrade vinograda. Restoran koji je izgrađen na njezinu mjestu posjetili smo u završnoj fazi dotjerivanja detalja, a prvi je dojam izvanredan. Objektu se prilazi iz Kutjeva, dakle s južne strane, uzbrdo cestom kroz vinograd. Nasuprot ulazu u središnju restoransku prostoriju nalazi se bar, na istoj je strani i vitrina s vinima, naravno iz portfelja Kutjeva d.d., a sredinom prostorije dominira lijepi veliki četverostrani kamin s ostakljenim ložištem. Južna i zapadna stijena restorana su staklene, a pogled je kroz njih očaravajući. Sa zapadne strane je i velika terasa, koja u vrijeme našeg posjeta još nije bila posve namještena - trebalo je još, naime, donijeti odluku o vrsti zaklona od sunca koji će moći podnijeti i povremene jače udare vjetra.
U kuhinji smo zatekli ekipu koja je uvježbavala i brusila detalje menija, na čelu sa chefom Hrvojem Lončarevićem (28) i stručnim savjetnikom Vedranom Stojancem, koji će nam osobno prezentirati neka jela.
Hrvoje Lončarević mlad je, ali već prilično iskusan chef. Od 19. godine je nakon školovanja radio u Njemačkoj, u domaćim, ali i restoranima internacionalne kuhinje, te je potom prešao u Austriju, a prije dva mjeseca iz jednog se austrijskog hotela u čijem je fine dining restoranu bio chef kuhinje odlučio vratiti kući.
- Rođen sam ovdje u Požeškoj kotlini, i premda sam imao dobar posao u Austriji, vratio sam se čim se ukazala prilika. Jedan od najvažnijih motiva bio mi je da moje dijete odraste u ovom kraju, to je ipak neprocjenjivo. I sam sam se opet vratio zemlji jer moj otac više ne može, pa ustajem u pola 4 ujutro, sjedam na traktor, izorem ili izvršim što treba, pa na posao u restoran - kaže chef Hrvoje Lončarević.
Vedran Stojanac, koji mu pomaže postaviti meni i uhodati kuhinju i servis, bio je 15-ak godina chef na brodovima i u zagrebačkim restoranima. U novije vrijeme bavi se konzaltingom u okviru svog obrta Oui Chef za kuharske usluge, savjetovanje i obučavanje kuhinjskog osoblja te kreiranje i izradu ponude restorana, a inače je kreativni voditelj Cateringa Kvatrić.
- Mene su ovdje pozvali dok je Hrvoje još bio u fazi povratka doma, kako bismo osmislili meni buduće Slavonske kuće Vinkomir. Prvi put sam radio ovako, iz suprotne pozicije, da jela treba prilagoditi vinima kuće, a ne obrnuto. Trebalo je osmisliti kreativni meni, koji nije fine dining, nego više bistrološki orijentiran i lokalni u najvećoj mogućoj mjeri. Naravno da su se tu odmah javili razni motivi, od priče o legendarnom susretu baruna Trenka i carice Marije Terezije, koji su ovdje navodno proveli strastvene dane zaključavši se u podrumu, preko polja maka na najboljoj poziciji, gdje je sad ovaj restoran, pa do priče o novom proizvodu, ulju od sjemenki grožđa koje ovdje proizvode sad već dvije i pol godine. Hrvoje mi je, na primjer, rekao kako nakon prešanja tih sjemenki ostaje pogača, pa je tako nastao ovaj naš raviol s brašnom od te pogače, i tako dalje - kaže Stojanac.
Osim à la carte jelovnika o kojem će se u budućnosti brinuti chef Hrvoje Lončarević, a zamišljeno je da se mijenja sezonski, svaka tri mjeseca, Stojanac još treba do kraja godine pripremiti tematske degustacijske menije od sedam sljedova, a prvome je tema graševina.
Restoran bi, kako je najavljeno, trebao raditi od utorka do petka za kasni ručak i večeru, u subotu cijeli dan, a nedjeljom samo za ručak od podneva do 17 sati. Lokalna zajednica, koja je u njegovo skoro otvorenje bolje upućena, nestrpljivo ga očekuje, a očekivanja su velika.
Iako smo ušli u restoran koji, dakle, još nije otvoren za javnost, a kuhinja je u fazi fine tuninga, pet jela koja su nam Lončarević i Stojanac pripremili definirana su i svakako će se naći na à la carte ponudi, a neka od njih i u nekome od degustacijskih menija.
Za početak, kao hladno predjelo kušali smo profiterole s pastrvom, koja nam je servirana uz kremu od mladog sira s OPG-a Ribičić i začinskog bilja, soubise od češnjaka i mlijeka te salatu od zelenih mahuna. Profiteroli su bili pahuljaste teksture, a pastrva obrađena gravlax tehnikom, marinirana u soli i šećeru, uz vrhunsku single vineyard graševinu Vinkomir, znakovit, lijep početak. Uz sva jela na jelovniku su otisnute i vinske preporuke, pa uz spomenuto vino kuća preporučuje i Premium Rosé koji nam se i inače sviđa i sigurno bi možda još i bolje pristajao ovom jelu.
Potom smo probali krem juhu od kukuruza sa zapečenim krutonima od domaćeg kruha i pikantnim ribanim sirom, koja je bila baš svilena. Osim nje, na jelovniku je i juha od graševine - zapravo prežgana, sa žličnjacima od jetrice, sezonskim povrćem i vrhunskom graševinom.
Zatim su na red došli spomenuti vinski ravioli - domaća tjestenina s brašnom od koštica grožđa, punjena trganim telećim repom, u pjeni od mladog luka i jusu od timijana. Uz ovo izvrsno jelo, dostojno svakog vrhunskog restorana, pili smo De Gotho graševinu, a preporučuju se još i kupaže linije Maximo - Oro i Nero.
Četvrto jelo koje nam je došlo na stol bio je vinogradarski ćevap i dio je selekcije odrezaka i mesa sa žara, čija je priprema predviđena i u posebnom manjem prostoru, nazvanom Gentlemen‘s Club, s otvorenim ognjištem, koji se nalazi na jugoistočnoj strani objekta. Vinogradarski ćevap dolazi naboden na ražanj, a sastoji se od obraza crne slavonske svinje, junećeg vrata, domaće slanine, ljutike i paprike, a sve je umotano u janjeću maramicu. Uz ovo ozbiljno, ali i zabavno mesno jelo, glavni enolog Kutjeva d.d. Ivan Marinclin preporučio nam je odličnu kupažu chardonnaya i graševine Oro.
U ponudi selekcije odrezaka i mesa sa žara su još i 60 dana odležani rib eye i strip loin te juneći biftek - sve od domaće simentalke, a uz to još i odrezak vrata i "French rack" crne slavonske svinje. Posluživat će se uz umake po želji, uz goveđi demi glace, umak od šumskih gljiva, jus od divljači i šmrike… Divljač, kao još jedna tradicija požeškoga kraja, bit će također zastupljena na meniju, ovisno o lovačkoj sezoni. Uostalom, lovište koje je u vlasništvu Kutjeva d.d. nalazi se tik uz položaj Vinkomir, s njegove istočne strane.
Ručak u Slavonskoj kući Vinkomir završili smo istoimenim desertom - Sferom Vinkomir. Riječ je o čokoladnoj sferi punjenoj semifreddom s pistacijom, posluženoj uz zemlju od maka, dehidrirane maline, "de Gotho" krušku, hrskavac od badema i slani karamel. Uz nju smo, naravno, popili čašu graševine iz ledene berbe 2018.
Još je mnogo zanimljivih jela na meniju, ali moguće je, kao i drugdje u Slavoniji, jednostavno naručiti i hladnu platu. Ali ni ona ovdje nije sasvim obična - zove se, naravno, Vinogradarska, a uz očekivane slavonske klasike, dimljenu šunku, kulen i švarglu, na njoj su i kobasice od divljači, guanciale od crne slavonske svinje, riječni pate, svinjeći čips, začinjeni domaći maslac, klipići kukuruza, "čvarcaccia"... Ili izbor panonskih sireva, mladog i dimljenog kravljeg, s paprikom, kuhanog ovčjeg, posluženih uz pesto od medvjeđeg luka, hrastov med, orašaste plodove i vinski kruh.
Slavonska kuća Vinkomir vrlo je lijep spoj tradicionalne arhitekture i moderne izvedbe, s velikim trijemom po cijeloj širini. Kroz restoran, koji će imati pedesetak sjedećih mjesta unutra i još toliko na prostranoj zapadnoj terasi, uz separirani Gentlemen‘s Club, proveo nas je njegov voditelj Damjan Oreč, pokazavši nam nakon svega i dvije ekskluzivne sobe za odmor na katu.
Ovaj kratki izlet, odnosno izbor s Vinkomirova jelovnika, pokazao je visoku ambiciju ovog novog restorana koji će u budućnosti, uspije li održati zadane visoke standarde, znatno podići kvalitetu restoranske ponude u požeškom kraju, ali i u cijeloj Slavoniji.