Na ovoj novigradskoj adresi kuha se originalno, brancin je sjajan, ali pravo iznenađenje su tripice od jakobovih kapica!

Marina Gaši dogurala je do kultnog statusa na hrvatskoj gastronomskoj sceni, i to od djevojke čiji je život trebao biti obilježen kistovima za šminkanje i ruževima. Educirana da bude vizažistica, odbacila je svoju prvotnu profesiju zbog majčine odluke da više neće voditi obiteljski restoran koji postoji od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako se u svojim počecima borila s kuhanjem obične juhe ili tjestenine, majka i dalje nije odmicala od svoje odluke, potpuno samouvjerena da Marina može nositi kuharsku pregaču i vladati kuhinjom. I bila je u pravu. Prepuštena sama sebi da sada, eto, odjednom vodi restoran koji je još onda nudio sirovu ribu i bio prepoznatljiv po precizno napravljenim ribljim jelima, odlučila je uhvatiti se u koštac s obiteljskim poslom i nastaviti. I ne samo nastaviti, nego i razviti svoj prepoznatljiv stil.

Danas Marina Gaši kuha prilično originalna jela jer nemate baš često priliku probati tripice od Jakobovih kapica ili marinirani brancin s koromačem. Takvo što može vam se svidjeti ili ne, ali ne možete joj osporiti uzbudljivost, a narudžbom oborite ribe na žaru s blitvom i krumpirom doista ćete ju naljutiti. Naprosto, toga u njezinu restoranu nema. Karakterom ponosna, svoja i beskompromisna, kroz godine je vrlo dobro educirala svoje goste da ne mogu, eto, tek tako samo ušetati u lokal bez prethodne najave. Rezervacija je obavezna, a svojim dolaskom potvrđujete da ste joj se spremni prepustiti. Nema menija. Možete birati između četiri i šest sljedova za ručak i šest i osam sljedova za večeru. Pretvoreno u cijene to znači da će vas meni stajati 400 ili 550 kuna, dok ćete večeru od šest sljedova platiti 550 kuna, a osam 670 kuna.

Iako je ona najzaslužnija za vladavinu u kuhinji, malo toga bi bilo moguće bez njezina životnog partnera Davora Buršića koji se brine o sali i vinima. Vinska karta je kompetentna za restoran ovog tipa, tako da ćete ovdje mahom naići na etikete istarske vinske scene, ali i svjetske uspješnice. Pozdrav iz kuhinje došao je u obliku praline od brancina i crnog sezama te princes krafnice s aktivnim ugljenom koja u sebi skriva pršut od palamide i ljubičasti luk. Kremasti i moćni zalogaji lijepo su započeli ovu gastronomsku priču.

Hladno predjelo je doista vrlo dobar marinirani brancin s ukiseljenim koromačem i soja sosom jer se primjećuje kontrast tekstura meke ribe i hrskavog povrća. Budući da je iza nas bio iznimno topao ljetni dan, njezina varijanta aragoste alla catalana donijela je pravo osvježenje. Radi se o staroj recepturi, u prijevodu jastog na katalonski, koja zapravo potječe s talijanske Sardinije, ali s obzirom na to da je bila pod dugogodišnjom španjolskom vladavinom, ne čudi svojatanje ovog jela. Inačica je, naravno, bezbroj i riječ je o salati s jastogom koja se često služi i topla, poslužena u ljušturi jastoga, a kombinacija je to mesa od jastoga, rajčice, luka, maslinova ulja i limuna. Marina je okrenula priču i meso od jastoga poslužila u rajčici. Ovisno o varijacijama na temu, ova salata ponekad može sadržavati i kapare te krumpir.

Ako ste ljubitelj maslinova ulja, uz poznato ime maslinarske scene Mate na njihovim stolovima nalazi se novigradsko maslinovo ulje obitelji Červar koje vrijedi probati. Nakon osvježavajuće catalane u jednom od elegantnih Bernardaudovih tanjura stigle su i tripice od jakobovih kapica s crvenim kupusom. I ovdje vlada izraziti kontrast tekstura, ali i okusa, s tim da ne bismo imali ništa protiv da je kupus imao još jače izražene kiseline. Kako bilo, radi se o moćnom i vrlo originalnom jelu. Zatim prava bomba okusa - tri komadića škampa pripremljenih na guščjoj masti, položenih na kremu od dagnji te crumble od kave i čokolade s malo jalapeño papričice. Iako ćete na prvu pomisliti da ovaj slijed nije odveć izdašan, shvatit ćete da ste pogriješili u procjeni jer se radi o zalogajima vrlo intenzivnih okusa gdje vam se prelijevaju slatkoća škampa, hrskavost crumblea i podatna krema. Marina sama izrađuje tjesteninu, i to doista sjajnu. Iako je raviole od grdobine poslužila u slanom vinskom umaku (vajnšatou) uz dodatak butarge od romba i mladi grašak, ne bismo imali ništa protiv ni da je umaka bilo manje, kako bi sama tjestenina još više došla do izražaja.

Apsolutni favorit menija došao je na samom kraju, i to u obliku brancina u umaku od senfa te sjemenki gorušice s tempurom od peršina. Nježna, kremasta kombinacija okusa ribe i hrskava tempura nije nas ostavila ravnodušnima i rado bismo se vratili pojesti i samo to jelo. Za kraj - sladoled od bijele čokolade i limuna. Neka od njezinih najboljih jela, poput spomenutog brancina, dogodila su se sasvim slučajno, kombiniranjem postojećih sastojaka u kuhinji u periodu kad restoran nije radio zbog situacije s koronavirusom. S naglašenim osjećajem za estetiku, dobrom mjerom za okuse i kreativnošću iz njezine kuhinje izlaze jako lijepa jela, pa ne čudi da je njezino ime uvijek na popisu vodećih chefova u zemlji.