Stare, drhtave ruke sa zlatnim vjenčanim prstenom na debelom drvenom stolu. Ispred nas zaigralo je devet čašica, od kojih svaka priča svoju priču. Limun, dunja i kadulja odjednom ulaze u nosnice već debelo natopljene opojnim, teškim mirisom vina, bačve i dimljenog mesa. Podižemo glavu uz zdravicu, a dok niz grlo klize fenomenalni spojevi žižule, smokve, ruže..., zjenica zapaža jednu iznimno ugodnu pojavu dubokih tamnih očiju, kojoj čak i friži žele progovoriti. Sijeda kosa svezana u rep, frizura koju nije mijenjala od svoje dvanaeste godine, lice bez šminke, jednostavna zlatna ogrlica i dva debela ožiljka na ušnim resicama kao “spomen” na četnički pohod 1941.
SVE DOMAĆE
To je baba Anka. Anka Pulić. Ove će godine proslaviti 90 godina. I dalje, iako joj mrena “jede” desno oko, ona silazi s prvog kata, otvara vrata, i pogledom prešara zidove pune obojenih uspomena, razglednica, fotografija, značaka, zastava, poruka s kojih joj maše njezin Mate. A sve ovo oko nje njezin je život. U srcu Skradina, ispod stoljetnih čokota loze, iza zelenih vrata načičkanih naljepnicama, nalazi se jedna posebna konoba. Konoba koja je život. Konoba, koja se nije promijenila sve od 1958., kada je prvi put, posve slučajno otvorila svoja vrata. Konoba Mate. Dok na susjedni stol nosi degustaciju i migolji između svoje praunučadi Eme, Marije i Zvone, troje od njih jedanaestoro, Anka baca pogled prema terasi i moru, na ulicu.
- Evo, tamo, tamo ti je sve počelo - migne mi pogledom, pa sjeda nasuprot mene na jedan od ukupno dva stola u prostoru od kojih 20 kvadrata, kojim dominiraju stare drvene bačve, i dalje pune vina, te demežane, koje su vazda bile mjerice. Ispred nas stavlja domaći, skradinski pršut, miješani ovčji i kravlji sir, masline, pogaču i obiteljsko maslinovo ulje.
- Za popit’ ti je isto kao i nekad, pa biraj: imamo devet vrsta rakija (kombinacija limuna, meda i kadulje, žižulu, rogač, smokvu, ružu, krušku, med, travu i lozu), bijelo vino, debit dakako, ili crnu plavinu. I to ti je to, nikad nismo držali pivo ili sokove. Sve što nudimo je baš naše... I tako zadnjih 60 godina. Oduvijek. Naoko škrta, ali ponuda koja nepce gura u orgazmičku nirvanu. I u Ankin bogati svijet. - Roditelji su mi rano otišli u Zagreb zarađivati, ali kako nas je bilo mnogo, ja sam sa sestrama ostala na selu kod strica. I kada je rat završio, brat je došao po mene i odveo me u Zagreb. Ja došla nakon osam godina i pozdravljam roditelje ‘dobar dan, dobar dan, a vi ste?’. Bili smo stranci, nismo se znali niti preko fotografija... Tada je imala 15. Pet godina kasnije počinje priča o Mati.
- Zaljubili smo se na prvi pogled. Bio je stariji tri godine, samac, imao je cura... Mojima se to nije svidjelo. Ali nisam za to marila, pošla sam s njime, na selo. U neizvjesnost. Uzeli su se 1950. i sa svekrom, svekrvom i njenom majkom živjeli u nekom skučenom sobičku.
- Nikad nije bilo tisno. Sedam godina kasnije ova je kuća bila na prodaju. Imali smo zašparanih 30 tisuća, imali smo četvero dice, a svekar kaže da ćemo kupit’. Moji su imali mnogo, ali komunisti su im nacionalizirali sve. Nitko nam nije mogao pomoći. No nama su se ponudili drugi ljudi, koje nismo ni znali, ali su nam željeli pomoći. I svi pomalo su nešto dali. I kupili smo ovu kuću. Nismo imali ni prozora, ali borili smo se. Vinograde su počeli saditi nakon vjenčanja. Kasnije su sadili lozu čim se otvorilo negdje malo zemlje. Bavili su se poljoprivredom, a uvijek su imali i dva-tri prasca. Tako da su polako krenuli, do rata imali 10-15 svinja, a onda prodaješ pršute i kupuješ nove prasce. Poduzetnici bez škole, ali s velikim srcem.
SLAVNI GOSTI
- Ovdje smo oduvijek imali burad za vino, ovdje smo sušili i kačili pršute. I jednom je Mate izašao vanka i vidio nekog furešta kako lunja. Pozvao ga je na vodu i vino. Ovako, bez ideje. Onda je šezdesetih došlo 30 jahtica. I Mate svima pomaže. Sljedećeg ljeta došlo je njih 100, i tako, malo-pomalo, sve je krenulo. Na stolu demežana vina, tamo sa strane narezan pršut i sir. I tekica. Tekica da si gosti upišu koliko su popili i pojeli, jer Anka je s Matom morala uprt magarce i krenuti u polje...
- I znate, uvijek su zapisali i dali više nego što su popili i pojeli. Uvijek smo ljudima vjerovali, i to se vratilo. Svi su se počeli vraćati, evo pogledajte ove zidove koji pričaju za sebe. Ima, ma tko će ih pobrojat’, svega i svačega. I sve stavljamo na zid. Ne diramo ništa. I onda se ljudi vraćaju i plaču, prisjećaju se... Tamo - pokazuje prstom na jedan zid - je slika jednog malog Poljaka, tek rođenog. Nekidan se vratio sa svoje 62 godine. Rasplakali smo se...
Uskoro su došle i malo veće face. Ovamo su vino i pršut pa i rakije svratili kupiti Bill Gates, Roman Abramovič, Eva Longoria... Tu se snimilo nekoliko spotova (Crvena jabuka, Intrade), austrijska im je televizija posvetila čak 15-minutni prilog, a na fetu pršuta svraćaju i hrvatski generali...
- Bila sam ovdje, e, kad je stigla princeza Karolina sa svojim suprugom princom Ernstom. Došli su kupiti pršut i vino. Kažem ja je l’ može fotka, ali kaže on Stop! Ja rekoh, pa dajte, ja vas volim. A on će meni ‘meine mutti’... Uzeo je pršut na rame, demežane u ruke, poljubio me i otišao. A šta ćete... Ali, da znate, obični su gosti bolji od ovih velikih. Nisu oni baš od manče... - smije se Anka.
Mate je u međuvremenu umro, ima već 20 godina, ali Anka nije željela odustati. Ova je konoba, konačno, spomenik njihovu životu.
KAKVA BILA, TAKVA I OSTALA
- Nikad ništa ovdje nije promijenjeno. Kakva je konoba bila, takva je i ostala. I zato je to ne samo najstarija konoba u Skradinu, već i najstarija autohtona nepromijenjena konoba u Dalmaciji. Bez interneta, bez glazbe, jer glazbu mogu stvarati samo gosti, s jednim te istim menijem. Koji govore, nemaju ga na stolovima. A kada dođete, prvo će vam na stol dati sve da kušate, bez obaveza. Kada odlazite, uvijek će vam tutnuti nešto u ruke.
- Od kuće, e, takva je ovdi navada. Bila i ostat će. Zauvik. Anka danas ima četvero djece, deset unučadi i 11 praunučadi. Kada zatvori oči, zjenice vrte film. Od uspomene na četnike koji su trgali naušnice s uha kada je bila malo dijete, preko Zagreba, do težačkog života ovdje, uokolo Skradina. Ona i Mate duša su i srce mjesta koje osvaja...
- Radimo od svibnja do studenoga, ali sad ću vam reći kako to, zapravo, izgleda: kako je familija velika, na jedan smo Uskrs ispekli janjca i jeli dolje u konobi. Kad odjednom, netko kuca na vrata. Neki Talijani. Nismo radili, ali što ćemo sad s njima. Rekosmo, ajte uđite, komodajte se. Sjeli su tako oni s nama, gostili se, smijali, kao da su naši. Pitaju na kraju koliko su dužni. A mi im rečemo, ma ajte, molim vas, tko naplaćuje kada vas pozove u vlastiti dom... - dodaje snaha Marija, koja uz “nevistu” Kate i sina Ivana “drži” konobu.
Pršut koji se topi na nepcu, vino koje vas uzima za ruku i vodi s Ankom na put s njezinim Matom, sir koji “ispovida”, rakija koja krijepi i maslinovo ulje koje je nektar bogova. I uokolo povijest tkana ljubavlju i strašću. Za ljudima, ne zaradom. Konoba Mate, unikat koji nosite sa sobom. I baba Anka, čudesna žena nevjerojatne energije...