NEOBIČNA SARMA: Napravili smo ukusnu sarmu na mediteranski!

Mediteranska sarma

Mario Kučera

Mediteranski dio ekipe je u međuvremenu skupljao hrabrost uz smokve i rakijicu, rezao se pršut malim nožićem tzv. temperinom - koji se nekad koristio za sve moguće potrebe - od branja loze do "kidanja" pancete. S druge strane, profinjenija inačica se zove pošada i označava nož iz pribora za jelo. Obogaćeni povijesnim iskustvom krenuli smo s pripremom sarme. Meso smo samljeli s pancetom, dodali spomenute začine, sol, papar i cous-cous, podlili s malo bijelog vina i zamotali sarme. U smjesu smo dodali i kapulu koju smo prije dinstali na malo maslinova ulja. Kod dodavanja sastojaka u smjesu važno je paziti da smjesa ne bude tvrda jer će nam sarme onda biti previše kompaktne - cous-cous ne trebamo močiti jer će sam upiti tekućinu tijekom kuhanja. U lonac stavljamo svinjsku mast i rezani kupus pa slažemo sarme odvajajući redove kupusom te stavljamo deblje narezanu pancetu, čvarke i sušena rebra.

Mario Kučera

Završavamo kupusom i prelijemo temeljcem. Kuhamo otprilike jednako dugo na laganoj vatri. Pretkraj kuhanja skuhamo krumpir za pire. Ocijeđeni vrući krumpir stavimo nad vatru i miješamo da višak tekućine izađe iz krumpira, dodajemo maslac i usitnjavamo "drepalicom" - dodajemo mlijeko prema potrebi i malo naribanog oraščića. Na kraju umiješamo sitno rezane čvarke - kako bismo pojačali okus pireu i dodali još pokoju kaloriju. Kao i kod svih složenaca, vrijedi pravilo da su sarme, odnosno arambaši, bolji drugi dan, pa ako imate strpljenja, rezultat neće izostati. Naš dvoboj je završio gospodskim dogovorom jedan prema jedan jer što smo drugo mogli - niti je ostalo sinjskih arambaša, niti je ostalo "mediteranske sarme".