Danas je Hrvatska turistička zajednica kao strateški partner Michelinovog vodiča objavila kako izgleda struktura hrvatskih restorana među laureatima koji nose Michelinovu zvjezdicu, Bib gourmand oznaku ili Zelenu zvjezdicu koja se dodjeljuje za održivost u gastronomiji. Taj trenutak objave "novog" Michelinovog vodiča za pojedinu državu za mnoge je najiščekivaniji u godini. Pa ipak, danas bi bilo možda najbolje da se ta objava propustila. Naime, objavljeno je kako je svih deset restorana zadržalo zvjezdice, Zelenu zvjezdicu je dobila Konoba Mate s Korčule, a Bib Gourmand preporuku splitski restoran Šug.
Takva objava rezultata je doista poražavajuća za hrvatsku gastronomsku scenu, ali i Hrvatsku kao turističku destinaciju iz nekoliko razloga. Ostavljanjem zvjezdica svim restoranima koji već imaju 1 Michelinovu zvjezdicu ostavlja se dojam da Michelinovi inspektori uopće nisu posjetili te restorane jer su se kod nekih stvari bitno promijenile i prilično je upitno da li u ovom trenutku zavređuju to veliko priznanje i odgovornost koju nosi Michelinova zvjezdica.
Apsolutno postoje restorani koji doista zavređuju tu zvijezdu, ali eto, skoro pa po principu "nit' luk jeo, nit' luk mirisao", nisu razmotreni. Ispada kao da Michelinovi inspektori nisu bili ne samo u postojećim restoranskim laureatima nego nisu ni detaljnije analizirali scenu koja sasvim sigurno ima adute koji zavređuju zvjezdicu.
Zelenu zvjezdicu dodijeliti Konobi Mate je, najpristojnije rečeno, aljkavo. Na stranu kako se ondje jede, a jede se zbilja dobro. To je prava otočka ležerna konoba u kojoj je hrana ukusna, atmosfera još bolja i koju bismo sasvim sigurno preporučili svojim prijateljima. Ipak, ići toliko daleko i dodijeliti Zelenu zvjezdicu ipak je nešto drugo. Ne možemo se oteti dojmu da je selekcija provedena potpuno neformalno gdje je deset frendova reklo selektorima da se ondje dobro jede, imaju svoje voće i povrće i bez ikakvog pojma o tome koju odgovornost Zelena zvjezdica nosi daju je Konobi Mate. Situacija podsjeća na one kad vas važan poslovni telefonski poziv prene između trećeg i četvrtog gemišta, pa da ne zadržavate rundu kažete što vam prvo padne na pamet.
Dolazak Michelina u Hrvatsku je bio jako važan strateški korak k brendiranju Hrvatske kao vibrantne turističke destinacije s jakom gastronomskom scenom. Naravno, nije besplatan. I sve bi to bilo afirmativno da se jednako tako pažljivo i detaljno pristupi analiziranju scene i dodjeljivanju priznanja koje zapravo još uvijek imaju pozitivnu konotaciju.
Ovo nije naravno ni prvi gaf glede Michelina u Hrvatskoj. Sjetimo se samo godina kad su Michelinove preporuke dobili restorani koji su odavno zatvoreni. Kako je moguće da se tako važna afirmacija Hrvatske kao poželjne turističke zajednice odradi toliko aljkavo? Današnje prepisivanje priznanja prošlogodišnjih laureata i uvrštavanje potpuno nesuvislih ugostiteljskih objekata na listu pljuska je svim onim zanesenjacima, luđacima, genijalcima u restoranskim kuhinjama koji promišljaju kako biti bolji, zanimljiviji i, što je najteže, konstantni. Svi ti chefovi i chefice ne rade svoj posao zbog zvijezde, ali bilo bi baš fora kad bi bili vidljiviji. Bilo bi baš fora da se ne moraju boriti za svakog gosta i računati na marketing dobrog glasa koji se širi od gosta do gosta. Bilo bi fora kad neki Amerikanac, Talijan, Finac, ili što ja znam tko, može učitati stranicu Michelinovog vodiča za Hrvatsku i vidjeti nove i stvarno dobre stvari koje Hrvatska ima, rezervira stol i raspameti se koliko smo napredovali. A što je najgore (ili najbolje), napredovali smo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....