OAZA DALMATINSKE KUHINJE USRED ZAGREBA: U ovu konobu često se vraćamo jer se poslužuje iskrena hrana za nevelik novac!

Velika crvena vrata i crvene škure dominiraju ulazom pa lokal ne možete promašiti. Interijerom je Marenda Niko nevelika konoba s velikom crnom pločom na kojoj kredom ispisuju dnevni meni, a brojne stare fotografije i razglednice na zidovima jasno pokazuju šibensko podrijetlo vlasnika. Restoran je više nego dobro popunjen tijekom kasnog jutra i u vrijeme ručka pa mjesto treba na vrijeme rezervirati, u što sam se jasno uvjerio i pri ovom posjetu.

Ploča je jasno sugerirala izbor od nekoliko predjela poput inćuna, srdela, hobotnice i crnog rižota, dok se od glavnih jela nudila juneća juha i lešo junetina, pašta-fažol, teleća jetrica, pašta s kozicama i divlje orade, te ramstek ili teleći kotlet s gradela. Zamolio sam konobara da nam prvo složi jedan miješani pjat od dimljenih srdela, slanih inćuna i mariniranih kozica. Hladno je predjelo stiglo jednostavno posluženo na rigi uz par cherry rajčica. Izvrsni fileti sardina bili su dobro očišćeni, fino zadimljeni i blago slani, dok su inćuni i kozice bili prosječni.

Sljedeće jelo koje sam naručio bila su teleća jetra ili džigerica, kako ih ovdje zovu. Primjereno pečena, reš izvana i blago roza iznutra, nije joj bilo nikakvog prigovora. Uz dodatak svježe mljevenog crnog papra i pire krumpir kao prilog ova gotovo arhetipska marenda ide uz bok tripicama (filekima) ili dobrom gulašu.

Nevelik izbor slastica natjerao me da probam čokoladni kolač s lješnjacima koji me podsjetio na nekad popularne kakao šnite, ali u nešto lošijoj izvedbi. Vina na čaše u crnoj i bijeloj varijanti su kupaže koje vjerojatno odgovaraju ukusu najstalnijih gostiju, a i ostali izbor je relativno skroman.

Kod Nike u Marendi može se pošteno pojesti za nevelik novac, što dokazuju puni stolovi i lojalni posjetitelji, pa mislim da ne treba inzistirati na nekim bitnim promjenama.