Zimska luka

Omiljeno mjesto Osječana nudi svježe i lokalne namirnice upakirane u novo ruho

 Emica Elvedji/Cropix
Bez obzira dolazite li na obiteljski ili poslovni ručak, vrlo je vjerojatno da će vas chef Tomica Đukić razoružati svojim tanjurima

Restoran hotela Osijek vjerojatno je najugodnije mjesto na kojem možete pojesti ručak u tom gradu. Iz elegantnog interijera kroz staklenu stijenu prostire se pogled na Dravu sa zimskom lukom gdje su usidrene brodice i po kojoj je restoran dobio ime.
Restoranom diskretno vlada uglađeno i nenametljivo osoblje, a atmosfera je ležerna i opuštena. Bar i restoran hotela Osijek očito su omiljeno okupljalište Osječana, koji ovdje vole navratiti na kavu ili obiteljski ručak, ali i idealno privremeno sjedište raznih konferencija ili sportskih klubova. U vrijeme našeg posjeta ondje je boravila ženska odbojkaška reprezentacija Hrvatske, a često navrate i “vatreni” kojima je dodatni motiv prijateljstvo sa chefom restorana Zimska luka Tomicom Đukićem, već pet godina glavnim kuharom hrvatske nogometne reprezentacije.


Već na recepciji zatekao nas je pano koji nam je dao na znanje kako je u tijeku Tjedan azijske kuhinje. Odlučili smo ne obazirati se na to, činilo nam se da ipak ima više smisla provjeriti kako se restoran nosi s domaćim, autohtonim namirnicama. Rođeni Osječanin Tomica Đukić, naime, kao vjerojatno najbolji slavonski kuhar veliki je zagovornik autohtone kuhinje, a u svoje interpretacije tradicije redovito uključuje proizvode lokalnih malih proizvođača.

image
Emica Elvedji/Cropix


Za predjelo smo odabrali file konfitiranog smuđa na tostiranom feta siru, s mrvicama čvaraka, umakom od paprike, ukiseljenim lukom i rikolom. Osvježavajuće jelo i savršen primjer Đukićeva pristupa tradiciji. Dugo kuhan u ulju, smuđ je bio besprijekorno nježne teksture, dodatno naglašene kiselošću luka i slasnom delikatnošću čvaraka od crne slavonske svinje, ali i snažnim okusom ljutog umaka malog proizvođača iz Belišća, duhovita imena Slavonsko zlo.


Za glavno jelo odabrali smo teleći ombolo u demi-glace umaku, s crvenim kupusom, karameliziranim lukom i prutićima mrkve, mladim krumpirom, špinatom i domaćim pekmezom od šljiva. Teleće meso (iznenadila nas je istarska terminologija u slavonskom restoranu) topilo se u ustima, demi-glace bio je propisno skuhan, a sve je bilo jako začinjeno, po slavonski.
Tomica Đukić, očito je, voli delikatnim namirnicama suprotstavljati tradicionalno snažne okuse slavonske kuhinje. Njegova hrana nije trendovski podzačinjena ni minimalistička – ona je slasna i jasno pokazuje da ju je skuhao strastven i temperamentan čovjek.

image
Marko Gracin

Uz oba jela lijepo je išao rose obitelji Suber, poznatih osječkih stomatologa koji su ordinaciju prepustili mlađoj generaciji i zamijenili je svojim erdutskim vinogradom i vinarijom. Na vinskoj su listi gotovo isključivo vina Slavonije i Podunavlja, uz samo nekoliko dalmatinskih crnjaka, nešto manje zanimljivih pjenušaca te pet ili šest klasičnih šampanjaca. Nakon svega, odlučili smo se osvježiti sočnom tortom od sira s narom i kremom od rabarbare.

Tomica Đukić, koji je zanat ispekao u Danskoj i Njemačkoj, kuhinju Zimske luke vodi praktički od početka novog hotela Osijek, odnosno od njegova renoviranja prije petnaestak godina, i svojim je promišljanjem slavonsku gastronomiju pomaknuo od konzervativne, tvrde tradicije, učinivši je modernom i uzbudljivom. Valja se samo nadati da će se i u ovim teškim vremenima u tom smjeru razvijati i dalje, iako je jasno da restoran prvog osječkog hotelau svojoj ponudi mora imati i steakove poput rib-eyea ili tomahawka, istarsku tjesteninu, lignje, ali i spomenuta azijska jela koja poslužuje i u restoranu i na terasi bara. ali i spomenuta azijska jela koja poslužuje i u restoranu i na terasi bara. 3

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 19:55