Iako Hrvati vole isprobavati nove trendove i slastice pripremljene modernim tehnikama, kao što su popularne monoporcije koje izgledaju gotovo kao da su arhitektonski projektirane, kada nam zamirišu klasični kolači od čokolade, oraha i badema s dodatkom korice limuna i naranče tradicija nam iznova čvrsto stegne srce i ne možemo odoljeti još samo jednom prhkom kolačiću. A prava slastičarska legenda koja nam je omogućila upravo taj užitak ovog siječnja je Dragica Lukin iz umaške Ville Soši, vlasnica slastičarnice u kojoj se najbolje prodaju upravo tradicionalni kolači, i to njih više od 70 različitih vrsta.
Nema u hrvatskom slastičarstvu osobe koja sebe shvaća ozbiljno, a da ne poznaje gospođu Dragicu. Naime, upravo je Dragica Lukin najnagrađivaniji hrvatski slastičar, osoba koja se trudi svoje znanje prenijeti mlađim generacijama i usto promicati Hrvatsku u svijetu kao licencirani sudac na brojnim međunarodnim slastičarskim i kulinarskim natjecanjima. Pritom je članica Hrvatske kulinarske akademije i predsjednica Hrvatskog saveza slastičara, a u cijelom moru nagrada, povelja i priznanja, prije koju godinu dobila je i ono najviše moguće - postala je Internacionalni vitez kulinarstva jugoistočne Europe i Mediterana.
Srdačna i opuštena, ali i puna životne strasti, Dragica Lukin osoba je koju nećete uspjeti tako brzo zaboraviti, a njezina energija nosit će vas danima i potaknuti da hrabro gurate dalje. Upravo smo je zato prvo zamolili da nam otkrije nekoliko svojih recepata, a potom i da nam udijeli koji životni savjet iz svoje bogate 42-godišnje karijere.
- Lekcija koju sam zapamtila, a dobila sam je od mojih starijih kolega kao mladi kuhar-slastičar, jest da moram stalno i jako puno raditi cijeli život. Samo tako mogu računati da ću nešto postići, i to mi je uvijek na pameti - počela je s osmijehom Dragica Lukin naš razgovor.
- Drugo je, svakako, da sami sebi morate postaviti cilj i odlučiti što želite jer bez obzira na teške trenutke i vrijeme koje vas baš i ne mazi, uz potporu obitelji možete jako puno ostvariti - samouvjerena je. A ima i razloga to biti jer je upravo to i sama učinila. Cilj joj je bio postati vrhunska slastičarka i kuharica, dijeliti svoje znanje s drugima, uspjeti u poduzetništvu i pritom promicati domovinu i samu Istru kao turističku destinaciju.
- Bavim se gastronomijom od 14. godine, a imam već više od 42 godine radnog iskustva. Obrt imam od 1978. godine, a u Umagu ga vodim od 1993. kada smo se vratili iz Njemačke. Danas ga je preuzeo moj sin Igor s obitelji, no još uvijek aktivno sudjelujem u izradi slastica. Tijekom svoje karijere jako sam se puno puta natjecala kao kuhar i slastičar, kako na državnoj tako i na svjetskoj sceni. Osvojila sam sve što se osvojiti moglo, od davne 1970. kada sam kao učenica dobila svoj prvi pehar pa do prije nekoliko godina kada sam osvojila olimpijsku medalju. Jedno od dražih priznanja mi je akademska lenta Hrvatskog kuharskog saveza i zlatno srce Sacen koje dodjeljuje Međunarodna turistička patrola Međunarodnog centra za razvoj turizma i ugostiteljstva, a koje sam dobila lani kada su za mene glasale čak 22 zemlje članice. Dobila sam i crveno srce za humanitarno djelovanje, a u sklopu Svjetskog udruženja kuharskih saveza član sam i zajednice Kuhara bez granica - govori nam s pravom ponosna gospođa Dragica.
Među priznanjima skrivaju se i neki rekordi kao što je, primjerice, onaj za najveću kroštulu koja je sa svoja 24 metra 2013. godine ušla u Guinnessovu knjigu rekorda. Osim pripreme te popularne istarske hrskave poslastice, Dragica Istru već godinama promiče i pomoću torte Istriane. - Tortu Istrianu od bjelanjaka, čokolade, oraha, badema, lješnjaka i vanilije osmislila sam jer sam smatrala da Istra kao gastro regija zaslužuje nešto posebno, i to je bio pravi bum. Jako sam puno puta dobila visoka priznanja i nagrade za tu tortu - istaknula je.
Iako je u mirovini, Dragica Lukin ni na tren ne pomišlja da stane. Umjesto toga, ispunjava putovnicu pečatima i skuplja zračne milje kao sudac Svjetskog udruženja kuharskih saveza na sve brojnijim gastronomskim natjecanjima.
- Sretna sam što i kao međunarodni sudac mogu na najbolji način predstaviti Hrvatsku. Proputovala sam jako puno zemalja u svijetu i svaki put kada idem posjetiti neku zemlju, ponesem hrvatsku zastavu i poneku sitnicu, posebice naše slastice koje kao suvenir asociraju na Hrvatsku. Kao članovi Svjetskog udruženja kuharskih saveza (WACS), dobro znamo da prije nego što ideš u neku zemlju, moraš dobro proučiti kulturu stola i osnovne stvari o toj destinaciji. Pritom smatram da često nismo ni svjesni u kojoj mjeri zapravo djelujemo kao promotori naši domovina kada putujemo - naglasila je.
Osim rada u inozemstvu koji uključuje čak nekoliko kuharica koje je Dragica Lukin izdala na ruskom jeziku te brojne radionice slastičarstva, svoje znanje rado dijeli i domaćim studentima na Fakultetu za turistički menadžment u Opatiji.
- Jako puno radim i na edukaciji mladih. Posebno me raduje da svoje znanje i ljubav prema svojoj kuhinji mogu podijeliti s drugima, pogotovo s mladim ljudima, jer smo mi stariji dužni mlade generacije educirati o tome kako samo jedna naša slastica ili jelo može zadržati gosta ako ih pripremimo na najbolji način. Svaki put napominjem kako smo predivna zemlja i kao turistička destinacija imamo veliko prirodno bogatstvo te trebamo to znati iskoristiti. Moja je misija očuvanje hrvatske baštine koja je bogata, samo je moramo znati prezentirati. Željela bih što više mladih ljudi animirati da uđu u slastičarske vode jer je poziv slastičara zasigurno jedan od najljepših na svijetu. Slastičarstvo je puno kreacija i ljepote, i to u svako godišnje doba - zaključila je slastičarka Dragica Lukin.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....