Ovdje morate probati smuđa u pivskom tijestu i perkelt zbog kojeg se isplati otputovati u Baranju

Planirate li svoje uživanje za vikend, šanse su i da će brojni Osječani imati istu ideju pa svakako rezervirajte svoje mjesto kako ne biste ostali gladni perkelta, čobanca, smuđa i drugih regionalnih specijaliteta.

Nedjeljni ručak pogotovo je popularno vrijeme za odlazak na gurmanski izlet, a jedna od omiljenih lokacija, barem sudeći po gužvi na koju smo naišli prilikom svoga posjeta, restoran je Didin konak u Kopačevu nedaleko od Kopačkog rita. Restoran je zapravo velik, sa znatnim vanjskim prostorom podijeljenim po zidanim terasama koje pružaju privatnost većim grupama gostiju, kao i ugodno hladnim unutarnjim prostorom u kojem se nalazi desetak stolova. Nemojte se iznenaditi ako na posjet konobara malo i pričekate, no nemojte ni zamjeriti, posla ima za dvostruko više osoblja nego što je u smjeni i nitko od njih ne vuče noge, već po kratkom postupku čiste oslobođene stolove, slažu ih iznova, raznose piće i narudžbe.

Vedran Peteh/Cropix

Jelovnik vas dočeka na stolu u obliku papirnatog podloška, što se pokazalo kao iznimno praktično - kada konobar dođe do vas, već ste spremni za svoju narudžbu, koja je u našem slučaju uključivala rolovanu teletinu s pekarskim krumpirom (80 kn), smuđa u pivskom tijestu s domaćim prženim krumpirićima i tartarom (80 kn) te pečenu papriku s bijelim lukom (23 kn).

Kada je o ranije spomenutom perkeltu riječ, nude ga pripremljenog sa smuđem ili somom bez kostiju za 75 kuna po porciji, ali i od divljači uz prethodnu najavu. Sam perkelt radi se za minimalno dvije osobe pa smo, u želji da probamo različita jela, ovaj put ovo izvorno mađarsko, ali danas i tradicionalno slavonsko jelo preskočili. Među lokalnim specijalitetima, ako se zaželite, možete pronaći i pohane riblje krakove s krumpirićima i tartarom (80 kn), koje smo kušali jednom drugom prilikom i koji čine odlično jelo za dijeljenje s drugima jer je izdašno i svakako vrijedno kušanja. Dolazite li s većim društvom, najavite ranije da želite jesti baranjski čobanac (60 kn), šarana u rašljama (120 kn/kg) ili pak meso ispod peke (100 kn po osobi, minimum 5 osoba), vjerujemo da se nećete razočarati.

Pečena paprika s bijelim lukom

Teletina i smuđ došli su na naš stol u obilnim i zasitnim porcijama te se svakako može reći da su vrijednost za novac. Rolovana teletina poslužena je u umaku od povrća koji se priprema polako, i to dulje od tri sata, i daje izvrstan tek jelu. Štoviše, najradije biste ga uzeli u teglici za doma, koliko je raskošan, dobro začinjen i odgovara mesu uz koje dolazi. Krumpiri su bili ukusni, ali dobro bi im došlo da su bili mrvu jače zapečeni, no u kombinaciji s umakom, koji se pokazao kao prava zvijezda ovog tanjura, nije smetalo što nemaju jaču koricu. Smuđ u pivskom tijestu je bio izvrsnog okusa i sočnog mesa, a prozračni omotač u kojem se nalazio nije bio premastan, nego mekan i pjenast. Ribu u restoranu pohaju u manjim komadima, a poslužuju uz limun koji bi mu dao malo reskosti i domaće pržene krumpiriće s tartarom. Pečena paprika je bila žuta i manjih dimenzija, u porciji je došlo čak šest komada pa se pokazalo da je ova salata još jedan element ručka idealan za dijeljenje.

Rolovana teletina s pekarskim krumpirom

U Didinu konaku ne nude vino na čaše, uz iznimku zapravo odlične domaće graševine. Što se tiče ponude butelja, drže se većih proizvođača iz regije, što je dosljedno i ponudi hrane na kojoj nećete naći jela od lignji ili recimo tune, nego se slavi gastronomija Baranje, što je za svaku pohvalu.

Među desertima možete birati između knedli sa šljivama ili čokoladom (15 kn), tijesta s orasima ili makom (20 kn) ili raznih palačinki (20-25 kn). Mi smo naručili palačinke sa svježim sirom zapečene s kiselim vrhnjem (25 kn), unatoč napomeni da se na njih čeka oko pola sata. Nije nam smetalo pa smo pričekali, a na stol su nam došle u širokoj vatrostalnoj posudi u kojoj je još cvrčalo zapečeno vrhnje.

Palačinke sa svježim sirom, zapečene s kiselim vrhnjem

Debele palačinke bile su krcate punjenjem, što se našem nestrpljivom društvu pokazalo kao problem, jer smo navalili i prije nego što su se malo stisnule i tako nam olakšale vađenje iz posude. Nadjev od svježeg sira bio je slatkast, možda malo i previše, ali se fino osjećala i kiselina vrhnja te aroma naribane korice limuna. Svakako desert koji podsjeća na djetinjstvo. Raduje nas vidjeti, u ovo doba, restoran prepun zadovoljnih gostiju, što Didin konak svakako jest.