Tko brine o Dolcu?

Ovo je glavna tržnica: prazni prostori, uvjeti grozni, žohari, kiša curi, sve manje prodavača

Glavna zagrebačka tržnica Dolac "živi" još jedino vikendom, zgrada je zapuštena, a sve više prostora je prazno

Tržnica Dolac propada. Dolac koji se u turističkim brošurama ističe kao zagrebačka žila kucavica ili trbuh grada to odavno nije niti nalikuje na nešto što bi se tako moglo zvati. Još su jedino ostali vikendi kad nekad najvažnija tržnica glavnog grada Hrvatske izgleda pristojno. Od ponedjeljka do četvrtka veći dio drvenih klupa na prostranom platou je prazan, a ondje ostaju još jedino oni najuporniji koji su doktorirali kako se obraniti od hladnoće s tri zimske jakne ili kiše improviziranom kabanicom i dobrim cipelama koje ne propuštaju ako su dodatno zamotane u plastične vrećice iz dućana.

image

Od ponedjeljka do četvrtka, vanjski dio je uglavnom poluprazan i nije ni sjena nekadašnjeg Dolca

Biljana Blivajs/Cropix

Što se tiče same ponude, nekadašnji redoviti kupci Dolca samo će rukom odmahnuti i reći kako na prste jedne ruke mogu nabrojiti prodavači koji ne prodaju uvoznu robu ili nabavljenu na Zelenoj tržnici. Dodat će još i da se možda nekad i isplatilo smrzavati i kisnuti za dobro domaće voće i povrće razumnih cijena, ali i to je vrijeme, kažu, iza nas. Kad zađete u natkriveni dio Dolca, na polukatu će vas dočekati pustoš. Za kišnog vremena ovdje su plastične kace u koje curi voda jer taj dio prokišnjava. Tu je i nekoliko „punktova“ gdje se slažu korištene kartonske kutije i treperavo svjetlo koje još uvijek pokazuje kakve-takve znakove života, da se ipak ne zabunite i pomislite da možda polukat Dolca ne radi, na primjer, u utorak u 10 ujutro. Neki dijelovi praznih prostora prekriveni su plastičnim ceradama. Zvuči kao mjesto radnje nekakve crne komedije, ali nije. U prizemlju je najživlje i ondje još uvijek egzistiraju neke jako dobre mesnice zbog kojih vrijedi doći na Dolac.

Krajem studenoga, točnije 25. 11., na polukatu se zatvorilo popularno mjesto za gablec „Kotlić kod Draža“, pa je time nestao i jedini lokal u sklopu same tržnice gdje ste mogli pojesti topli obrok za normalne novce. Dražen Golik od 2019. godine tu je posluživao sarme, plućica na kiselo, lignje s krumpirom, grah s kobasicom i slična jela koja se jedu za gablec po popularnim cijenama koje su se u početku kretale oko 30 kuna, a nakon potresa i korone oko 40 kuna, što je i dalje bilo razmjerno jeftino.

image

Šušur petkom u poznatom lokalu koji je danas zatvoren

Biljana Blivajs/Cropix/Cropix

- Preživjeli smo i potres i koronu, namučili smo se ko Isus na križu da taj period nekako izguramo jer je ljudi bilo sve manje, oko 30 posto manje nego 2019. kad smo otvorili i sad zatvaramo – priča nam Dražen Golik, vlasnik nedavno zatvorenog lokala

Kaže nema više mogućnost za produžavanje ugovora o zajedničkom zakupu i mora iseliti iz prostora. Ugovor o zajedničkom zakupu potpisao je s tvrtkom Marun promet i Zagrebačkim holdingom u sklopu kojeg su Tržnice Zagreb. Ipak, nije sad bitan ni Dražen Golik, ni mjesto za gablec, ni Marun promet nego činjenica da lokali doslovce nestaju, odnosno da se prostori prazne. Nakon što je on 25. studenog razmontirao kuhinju i lokal u koje je uložio svojih 300.000 kuna da bi uopće mogao raditi, postao je još jedan od brojnih entuzijasta koji su nešto pokušali na Dolcu i na kraju, silom prilika, jednostavno zatvorili objekte.

image

Atmosfera na polukatu glavne tržnice Dolac

Biljana Blivajs/Cropix
image

Zatvoreni prostori zjape prazni

Biljana Blivajs/Cropix/Cropix
image
Biljana Blivajs/Cropix/Cropix

U Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u članku 19. piše da: „zakupnik nema pravo poslovni prostor ili dio poslovnog prostora dati u podzakup, osim ako nije drugačije dogovoreno“. U drugoj točki istog članka stoji da je poslovni prostor u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dopušteno dati u podzakup ili je zakupniku dopušteno po bilo kojoj osnovi dati trećoj osobi na korištenje ili sukorištenje samo ako je tako ugovoreno.

image

Dražen Golik ispred lokala 25. studenog kad je i razmontirao kuhinju nakon posljednje odrađene smjene

Biljana Blivajs/Cropix/Cropix

Kontaktirali smo Zagrebački holding, odnosno podružnicu Tržnica Zagreb, za komentar o temi zajedničkog zakupa, zamolivši ih da nam odgovore do 12 sati sljedećeg dana, uz napomenu da nas, ako im je rok prekratak, samo obavijeste kad bi mogli poslati odgovor. Također, uputili smo im molbu za odgovor na pitanje što Holding radi da se zadrže objekti na gradskim tržnicama i zašto dolazi do promjena ugovora. Odgovor iz Holdinga stigao je 29. studenoga u kojem traže tjedan dana za pripremu odgovora, a 1. prosinca smo ih podsjetili na naš upit i još jednom upitali kad možemo očekivati odgovor nakon čega više nismo kontaktirani.

- Nitko vam ni neće odgovoriti jer njih jednostavno nije briga. Ne znam koji bi mogao biti drugi razlog. Naravno, nisu svi prostori pozatvarani zbog ugovora o zajedničkom zakupu, ali je činjenica da mnogi prostori zjape prazni po pola godine, godinu, dvije tri ili pet – priča nam Dražen Golik.

image

Dražen Golik

Biljana Blivajs/Cropix/Cropix

Za vrijeme posljednjeg ručka kod Draža bilo je živo. Nismo se morali ni truditi šarmirati stalne mušterije za fotografiranje, već su gosti nasmiješenih lica sami željeli pozirati među visokim drvenim stolovima gdje su često znali gablati.

image

Nasmješene mušterije koje su voljele dolaziti kod Dražena na gablec

Biljana Blivajs/Cropix/Cropix

- Super nam je bilo kod Draža. Tak smo tužni što ide, danas smo si uzeli lignjice i čujem da više nema ničega. Sve on to uvijek brzo rasproda. Baš smo voljeli tu doći – nostalgično je izjavila jedna gošća.

Ipak, nije bilo baš bajkovito raditi u kuhinji. Uvjeti su, kaže Dražen, bili grozni. Petkom kad bi ljudi nahrlili na lignje ili friganu ribu, ne daj bože da je padala kiša jer bi mu struja svako malo izbacila osigurače. Žohare, s kojima su vodili vječnu borbu, ne želi više ni spominjati. Sad više neće biti nikakvih problema jer je sve zatvoreno.

- Evo, otišla je i Kata koja je bila do mene, malo dalje vam je isto sve prazno, još se sjećam onih ljudi koji su prodavali suhomesnato, sad više ni toga nema, još su vam tu Iločki podrumi, malo dalje Štefica s kafićem i par njih koji drže piliće.

Dražen Golik seli svoju ponudu u pizzeriju Lira u Ulicu Nikole Tesle gdje će napraviti i svoj mali advent. Mnogo se pričalo o renovaciji Dolca, parking koji je obećavan u neposrednoj blizini tržnice još ne postoji, još 2015.godine, za vrijeme bivše vlasti govorilo se o „novom planu“ teškom milijardu i pol kuna, ali sve je ostalo mrtvo slovo na papiru. Mnogi prodavači ogorčeni su i novom vlašću jer situacija nije bolja, a kupaca je sve manje. Također, čak i da netko ima volje, ideje ili novca, tko bi uložio u prostor oko kojeg nema žive duše. Moguće je i da možda obaveze zakupaca nisu podmirene na vrijeme, i da gradska vlast želi raskrstiti sa svim poveznicama one bivše, da se sada želi red, ali činjenica je da Dolac nikad nije izgledao tužnije nego sad.

Ako ipak dođe do odgovora iz Holdinga, svakako ćemo ga prenijeti u cijelosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 17:39