Povuci me radi sigurnosti! Javna je tajna što se događa ispred hladnjača prije uvoza u RH

Povlačenja hrane su dokaz da sustav sigurnosti hrane i zaštite zdravlja potrošača funkcionira u praksi, poručili su iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane nakon što je u samo nekoliko dana iz dućana povučen rekordan broj proizvoda.

Ima u toj rečenici nadležnih dosta istine, ali zar pomalo cinično ne zvuči da se sustav sigurnosti hrane dokazuje na povlačenju, a ne na kontroli kako se to ne bi uopće ni dogodilo. E, pa mi te kontrole od ulaska u EU više nemamo za tzv. uvozne proizvode jer smo dio zajedničkog EU tržišta.

Sustav kontrole hrane u EU temelji se na povjerenju u proizvođača i sustav sljedivosti, čiji nadzor provode zemlje u kojima se hrana proizvodi. Dakle, kada se u dućanima godinama pronalazi poljska piletina sa salmonelom, naše službe dobiju obavijest od RASSF sustava žurnog uzbunjivanja, a Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu potom daje nalog za povlačenje proizvoda.

U tako posloženoj igri naše su službe nemoćne, jer ne mogu ići u kontrolu tvornice u Poljskoj iz koje stalno dolazi sporna piletina. Ali mogli bi otići u kontrolu uvoznika, poznate mesne industrije. Mogli bi, ali ne idu, jer kod njih, kako pojašnjavaju, mogu ići samo u kontrolu onoga što oni proizvode.

Praksa je takva da je ono malo preostalih proizvođača prepušteno rigoroznim i skupim kontrolama naših brojnih inspekcija, a za njihovu konkurenciju iz preostalih 26 zemalja EU to nije potrebno.

I sve bi to još funkcioniralo kada bi meso, voće i povrće bili barem podjednake kvalitete kakva je u zemljama proizvodnje. No, pogađate, naši uvoznici često kupuju robu niže kvalitete, nerijetko pred istekom roka trajanja, kada se prodaje ispod svake cijene.

Javna je tajna da se ispred hladnjača u Njemačkoj ili Italiji stvaraju redovi hrvatskih šlepera kada se čiste skladišta. Prvi su sretni jer bi za zabrinjavanje u kafilerijama trebali potrošiti više novca nego što su zaradili na prodaji svog škarta.

Ovi drugi, trgovački kamiondžije, bezbrižno će prijeći granicu jer zbog spomenutog sustava povjerenja imaju uredne papire i naše ih inspekcije, sve i da hoće, ne mogu kontrolirati.

U dućanima će takva roba svojim dampinškim cijenama rušiti cijenu domaćim proizvođačima, koji, sve i da mogu, ne mogu proizvesti kilogram svinjetine za jedan euro ili jabuku za 10 eurocenti.

Mnogi će reći da je to posljedica njihove nekonkurentnosti, slabog "nouhaua", ali i oni bi znali da su im desetljećima bili dostupni novci iz europskih fondova kao konkurenciji. Dok nama pomalo propadaju novci iz fondova i uvozimo europski škart, trgovci za sve imaju opravdanje po sistemu "koliko para, toliko muzike". Mnogi od njih za tu robu niže kvalitete imaju čak i veće cijene nego u istim lancima u zemljama s dvostruko većim BDP-om nego u nas.

Žalosno je da osiromašenim potrošačima (koji najviše u EU izdvajaju upravo za hranu) domaća hrana postaje sve nepristupačnija, pa čak i ako je upakirana pod kojekakve "domaće okuse i ukuse". Utješno je da barem mogu imati povjerenje u sigurnost hrane, jer naše su ih inspekcije dobro pročešljale. A ako se štogod i povuče, to je dokaz da inspekcije dobro rade svoj posao.