Prije odlaska na najvažniji događaj godine, dodjelu nagrada World´s 50 Best Restaurants, stali smo na Kvarneru na lagani ručak. Naime, avionske karte iz Zagreba za Valenciju dosezale su i do 700 eura pa smo za dvostruko manji iznos odlučili putovati iz Trsta. Dodjela nagrada ove se godine održava u Valenciji. Ovaj treći po veličini španjolski grad ugostit će renomirane kuhare, ugostitelje i kulinarske zvijezde iz cijeloga svijeta, kao i gurmane koji traže dozu gastronomske i kulturne inspiracije. Valencia je uglavnom izgrađena na drevnim, rimskim temeljima, a zbog koketiranja s avangardom u arhitekturi i dizajnu proglašena je Svjetskom prijestolnicom dizajna 2022. Samo neke od fantastičnih građevina su futuristički planetarij, divovski akvarij, muzej znanosti, opera i kulturni centar, a dodjela nagrada održava se večeras u prelijepom prostoru znanstvenog muzeja princa Filipa.
No, vratimo se našem ručku na Kvarneru. Budući da je bio ponedjeljak, izbor restorana je bio dosta sužen jer ne radi ni Valle Losca ni Stancija Kovačići ni brojni drugi kvarnerski restorani pa smo se dosjetili Male ribe. Rezervirali smo telefonskim putem, a na ručak malo uranili, no kad smo stigli pred ulaz shvatili smo da Mala riba ne radi, bar ne više na dobro poznatoj kastavskoj adresi.
Mala riba se premjestila u prostor relativno novootvorene gostione Zlatko krilo koja se nalazi na staroj cesti za Učku u blizini stare pečenjare T&T pul Mirkota, ako i poljubite vrata kao mi, nova lokacija je naznačena na velikoj tabeli ispred restorana. Zlatno krilo je zamišljeno kao pandan Maloj ribi samo u mesnom formatu. Htjeli su ponuditi hladna predjela iz staklene vitrine baš kao što je to već dobro poznato u Maloj ribi i napraviti seriju toplih jela koja su razmjerno brzo gotova i uklapaju se u koncept domaćih starinskih jela poput žgvaceta, jetrica na dolce garbo i slično. Oba koncepta postavio je vrlo iskusan hrvatski kuhar Zdravko Tomšić.
Od 1. lipnja, Zlatno krilo ne postoji, u njihovom prostoru je Mala riba, a doznali smo kako gostionu s mesnim jelima planiraju preseliti u bivši prostor Male ribe iznad Matulja. Za početak smo uzeli tris hladnih predjela, mahune na salatu s kozicama i carpaccio od trilja u limunu i naranči. Sva tri jela bila su korektna, jednaka u kvaliteti kakva smo običavali jesti i u bivšem, kastavskom prostoru, a veliki plus je za izbor maslinovog ulja Konfin. Konfin je u Istri, ali i šire, poznata riječ za granicu ili nešto što razgraničuje neki teritorij, područje, regije, općine, parcele. No, istarski maslinari odlučili su da ta riječ neće značiti razdvajanje, nego spajanje. Tako su nazvali svoje ulje koje je zajednički proizvod istarskih maslinarskih zadrugara udruženih u Poljoprivrednoj zadruzi Maslinara Istre. Minus ide kruhu kojem ni tostiranje nije pomoglo da se vrati u život, ali jednako tako je i potpuno razumljivo da elementi poput starog kruha možda promaknu tijekom ponedjeljka kojem je vrlo vjerojatno prethodio užurban vikend pa nekad na sitnice nije zgorega ni zažmiriti.
Za glavno jelo uzeli smo ražu u umaku od vina, kapara i maslina s broskvom na padelu, vrstom kelja, zelenja koje je karakteristično za kvarnerski kraj. Glavno jelo bilo je vrlo obilno i ukusno, vrlo primjereno jednoj uzornoj gostioni. Za kraj smo podijelili tiramisu jer nas je naša neodlučnost koštala razgrabljene Pavlova torte od limuna, ali je i tiramisu lijepo zaokružio ručak. Cijene su srednje visoke, mix hladnih predjela je 13,50 eura, pola kile raže oko 32 eura, dvije porcije broskve na padelu 9 eura i tiramisu 4,50 eura. Sve u svemu, vrlo korektno iako se s nostalgijom sjećamo atmosfere starog prostora gdje je posebno lijepo bilo guštati u debelom hladu ispod pergole, ali nekad i promjene treba prigrliti s pozitivnim stavom.