Predstavljamo vam složnu braću mesare Čučković!

Piše:

Objavljeno: 15. veljača 2016. 17:53

Rijeka, 210116. Braca Danijel i Dejan Cuckovic vode jednu od najboljih mesnica u Hrvatskoj. Imaju svoje uzgajivace mesa, poseban pristup obradi mesa i nacinu vodjenja mesarskog posla koji su naslijedili od oca Gligorija. Foto: Berislava Picek/ CROPIX

Oni iskreno vole to što rade i ne mogu se zamisliti da bi bili išta drugo ...

Piše: Vana Babić

Snima: Berislava Picek/EPH

Njihova priča je više-manje poznata javnosti. Nastavili su očev zanat, vode mesnicu u prizemlju obiteljske kuće u Lučinićima (nedaleko od Rijeke), kvaliteta njihova mesa je neupitna i zato se ljudi cijelo vrijeme vraćaju. Takvih obitelji, pogotovo na riječkom području, ima još, ali zašto su baš oni posebni, odlučili smo sami otkriti i naposljetku uvjeriti se u istinitost cijele priče.

Bio je četvrtak, potrpale smo cijelu fotografsku opremu, bilješke i papire u torbe i krenule Čučkovićima. Nakon sat i pol ušetale smo se u taj nevelik hram obožavatelja dobrog komada mesa, dok su mušterije već čekale u redu. “Dajte mi ovaj komad mesa! Čekaj, za što ti je to? Pa mislila sam raditi gulaš… znaš da moji ne vole masno!” “Ne, ne uzmi ovo, na samom kraju dodaj malo svježih začina, koju kap maslinova ulja i to ti je to! Kakve su bile kobasice od zadnji put?” “Odlične, nešto je drugačije od drugih koje si mi dao?” “Uzela si svinjske s koromačem.” “Dobro, dodaj jedan par i njih!”, zadovoljno je rekla gospođa dok je Danijel već pakirao meso za obiteljski ručak. “Vidimo se i pozdravi doma!”

Bilo mi je nepojmljivo kako je zapamtio što je gospođa uzela zadnji put, ali sam si protumačila kako je to očito bilo jučer. Vrlo sličan razgovor ponovio se i s druge dvije mušterije koje su bile u redu ispred nas te je svaka slučajnost s nedavnim događajima otklonjena. “Najvažnije je da ljudi imaju povjerenja u svog mesara. Izgubio se onaj odnos s mušterijom, razgovor u kojem izmijenite mišljenja, način pripreme, događaje, smijeh i druženje koje hrana donosi. Trudimo se to očuvati”, nadodao je Dejan. Pogled nam se zalijepio za pult s desne strane ispunjen mesnim delikatesama.

“Taj pult je star 27 godina i to je prvi pult našeg oca. Nije nam palo na pamet da ga bacamo, a uz njega imamo na umu staviti i dva stola s barskim stolicama pa da ljudi mogu odmah malo zameziti.” Dok smo se sladili zasekom i domaćim sokom od kadulje, pogled mi lutao po zidu, odi njihovu mesu. Recimo, Siniša Švec se tu svojevremeno pitao: “Ako Bog nije želio da jedemo životinje, zašto ih je napravio od mesa?”

Danijelova kći Petra i njezina imenjakinja iz zagrebačke slastičarnice Mak na konac složile su se da se baš ovdje kupuju najbolje debrecinke, dok su neki ponovnim rođenjem poželjeli postati Čučkovići. Tako smo preroštali razne anegdote koje ih vežu uz ime, ljubav prema mesu i ustaljenim stavovima i predrasudama koje naši ljudi imaju prema određenim komadima mesa. Recimo, kosti koje inače koristimo samo za juhu ovdje su nam pripremili pečene.

Kost su uzdužno prerezali, začinili krupnom soli, sitno sjeckanim češnjakom, svježim timijanom i maslinovim uljem, a zatim zapekli na 200°C pola sata u pećnici, nakon čega smo se bacili na pripremu steaka. Maturirano meso lagano prošarano masnoćom ne trpi nikakve marinade i potrebno ga je samo premazati maslacem za vrijeme pečenja, nasoliti krupnom soli, popapriti i doliti kap maslinova ulja po želji.

Da biste doživjeli onaj trenutak topljenja mesa u ustima poput maslaca, potrebno ga je prethodno vakumirati pa staviti u toplu (ne vruću vodu) oko 40 minuta da se opusti. Prije pečenja ga premažite maslinovim uljem, a kad je na žaru, dobro će doći svežanj svježe kadulje i majčine dušice koji se mogu nadodati maslacu, čime će aroma biti još intenzivnija.

Kosti su upravo bile gotove, a miris prepečenog kruha proširio se cijelim jednim dijelom mesnice. “Mislim da će vam biti dobro. Ako budete trebali još začina, samo mi recite jer vam mi to sve sadimo iza kuće”, otkrila nam je mama Jadranka i, baš poput kakve dobre vile, netragom nestala spremati nove delicije.

Iako su dečki odgovorni za dobru reputaciju prezimena Čučković, počevši od njihova oca Gregorija koji je pokrenuo cijelu priču, mama Jadranka je ta koja ih drži na okupu i istinski je kulinarski virtuoz. Neskromno kažu da im je upravo ona otkrila većinu recepata i zapravo je najzaslužnija da s istim žarom svakog dana obavljaju posao koji im je postao način života. Steak je počeo cvrčati na rešetkama, a mi smo nastavili prelistavati spomenare dobrih trenutaka koje su proživjeli.

Imaju četiri-pet familija s kojima surađuju, a životinje prate od samih početaka do ispaše i konačnog dolaska u mesnicu. Drže se provjerenih receptura, ali ih veseli isprobavanje s novim začinima, vrstama mesa i načinima pripreme, pa čak ako će im to oduzeti nekoliko sati ili dana. U tome valjda i leži ključ. Oni iskreno vole to što rade i ne mogu se zamisliti da bi bili išta drugo od mesara koji kirurški preciznim potezima obrađuju komad mesa. Ovdje ne dolazite po nešto za ručak. Zajedno s mesom u papir vam umotaju i komadić sreće koji ćete morati osjetiti dok ga budete spremali za svoje doma…

Ovdje dolazite po svoj dobar trenutak koji ćete kasnije vrtjeti u glavi, prebirući po papirima dok se spremate za poslovni sastanak. Eto, to su vam Čučkovići.

Ovaj video isječak snimljen je netom prije našeg dolaska pa eto da pokušamo dočarati djelić atmosfere:

Vezane vijesti

RECEPT BRAĆE ČUČKOVIĆ SOČAN PULLED PORK O KOJEM ĆE VAŠI GOSTI DUGO PRIČATI: Nabavite dobar komad mesa i napravite ukusan pulled pork!

KAD PROVEDEŠ DAN S MESARIMA... OVO JE PRAVA PORCHETTA: Čučkovići su nas naučili kako pripremiti ovaj klasik!

#čučkovići

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?