Fotografije: Mario Kučera
Potpuno smo budni. Budni i željni prirode. Sve u nama tjera nas van, na zemlju, u vrt, u šumu, na planinu, na sa đenje, kopanje, traganje, branje i sakupljanje. I krenuli smo, put Like i predivnog Velebita. Ovaj put zbog smrčaka, jedne od najcjenjenijih gljiva koju još nazivaju proljetnim gljivarskim prvijencem. U travnju se ovi saćasti klobuci pojavljuju na šumskim obroncima, ali ne baš i u restoranima i na našim tržnicama.
Pogledajte našu fotogaleriju:
I zato smo krenuli u potragu koja bi neslavno završila po naše neiskusno oko da s nama nije bio Ivan Golac, čovjek od šume i planine koji poznaje svaki kutak svoje Like. Ivan Golac je akademski slikar, ali i “profesionalni” sakupljač gljiva, samoniklog bilja i šumskih plodova koje prerađuje na svom OPG-u.
No, ne samo to, on je čovjek koji s prirodom živi svakodnevno, koji je s njom u posebnoj, najiskrenijoj mogućoj vezi kao malo tko, čovjek koji o njoj govori nevjerojatno srčano s ogromnom ljubavlju i zahvalnošću. Osim što mu se zbog toga divimo, na tome mu i zavidimo jer on živi onako kako bi mnogi od nas željeli, onako kako neki od nas sanjaju.
"Najljepše ljubavi su nesvjesne, spontane, iskrene. Takvu ljubav čuvaš za sebe i cijeli život joj se vraćaš. Takva je i ljubav prema prirodi. Još kao dijete sam idući s tatom u ribolov osjetio hladna jutra i s njima prve zrake sunca, beskrajni mir, tople ljetne večeri, žuborenje vode, kreket žaba, miris ljekovitog bilja… Polako se zbližiš, počinješ promatrati, stopiš se sa svime i naposljetku zaljubiš. I kasnije počneš proučavati, shvatiš da ti se priroda nudi, da daje sve od sebe za tvoju ljubav."
- Sjećam se i prvih susreta s najljepšom planinom na svijetu, Velebitom, prvih iskustava koja sam stekao na izletima s gospićkim planinarima početkom osamdesetih. I od tada pa do danas Velebit stalno posjećujem, a njegova podnožja i vrhovi, klanci i doline neiscrpan su izvor i mog slikarstva, a ponekad svojoj planini napišem i pokoji stih - kaže Ivan.
- Tu strast sa mnom dijeli i moja supruga Senka s kojom redovito obilazim ličke terene, a najdraža staništa za branje su nam bukova velebitska šuma od podnožja pa do samih vrhova. U rano proljeće kad sve propupa uživamo u branju smrčaka. A zajedno s njima kreću i martovke koje su zaštićene, no ponekad otkinemo koju jer u Lici ima dosta njihovih staništa i ovdje nisu ugrožene. Proljeće i jesen najdraži su mi dio godine jer priroda tada u bujicama časti. Stol je u to vrijeme uvijek obilat, kuhamo razne juhe, variva, umake, pohamo i pečemo gljive, a najdraži nam je rižoto od sušenih vrganja - kaže.
Već ujutro bili smo u šumi, borovoj koju smrčci ovdje osobito vole, a posebno onaj teren koji je izgoren, no zašto je to tako, ne znamo, jednostavno im nešto paše. Ulov je bio više nego sjajan; dvije pune košare smrčaka koje smo pripremili na otvorenoj vatri uz pomoć Ivanovih prijatelja Ružice i Fabijana Kolaka iz hostela Baške Oštarije i Vlade Prpića Prpe, legende Velebita koji godinama vodi planinarski dom Prpa.
Juha od smrčaka i suhih gljiva, tjestenina sa smrčcima i šparogama, smrčci s jajima, ražnjići sa smrčcima i špekom te šumska salata od samoniklog bilja. Dio je završio u zamrzivaču, a dio na sušenju. Nabrali smo i nešto šparoga te podosta medvjeđeg luka kojim se častila cijela redakcija pa sad imamo zaliha pesta za dulje vrijeme.
Ivan smrčke kao i druge gljive suši pa tako među svojim proizvodima ima i sušene vrganje te miks suhih gljiva, zatim čaj od divljeg voća (divlje jabuke i kruške, šipak, dren, glog, trnina, kupina, borovica, maline i dunje) te ocat od divljih jabuka koji su i osnovni proizvodi OPG-a Golac.
- Višegodišnje iskustvo u branju i sakupljanju plodova potaknulo nas je da počnemo proizvoditi autentičan, nesvakidašnji i zdrav proizvod, pri čemu je naša osnovna misao i vodilja kvaliteta, sve pod sloganom 'samo sunce, voda i zemlja' - kaže Ivan.
S Ivanom se onaj spomenuti san koji neki od nas često sanjaju ostvario na jedan dan. U taj jedan dan dobili smo i više od onoga što smo poželjeli, ukratko i mi smo se zaljubili u Liku. Kuhali smo hranu koju smo sami pronašli, okupili smo se za stolom i sve to podijelili s ljudima koje sada posve spontano zovemo prijateljima. I to nas je učinilo sretnima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....