RECENZIJA RESTORANA BATELINA: Iako hrana više nije egzotična i nova, ovdje se i dalje stvarno odlično jede!

Batelina je mala drvena barka plosnata dna, dužine oko četiri metra, koja se rabi u Istri i Hrvatskom primorju, najčešće plitke kobilice i s jednom veslačkom klupom bez krmila (izvor: Istrapedia, http://istrapedia.hr/hrv/3342/batelina/istra-a-z/). Uspjeh nekog restorana (iako vlasnici ovog inzistiraju upravo na nazivu konoba!) možete mjeriti kilometrima koje ćete prevaliti samo da biste u njemu blagovali. Moja prva dva dolaska upravo to potvrđuju.

Vožnja iz Zagreba do Pule nije kratka, pa ipak sam se na nju znao odlučiti radi zova jela koja su bila inovativna i drugačija. Nevelika konoba radi od pet popodne, svakog dana osim nedjelje, što je bilo također važno pri planiranju putovanja, a tako je i ostalo do današnjih dana. Od vremena mojih prvih dolazaka do danas samouki kuhar David Skoko postao je stvarni celebrity chef s vlastitom emisijom na gledanom gastronomskom kanalu 24Kitchen i brojnim pojavljivanjima u medijima. Ovaj trendovski istetovirani ribarski sin, da ne bi bilo nikakve sumnje, originalan je i vrlo kompetentan kuhar u području kojim se najviše bavi - hranom mora i uzmorja. Konoba je stvarni obiteljski projekt u kojem familija i prijatelji imaju svoje jasno raspoređene uloge i zadatke. Omanji rustikalni interijer od tri prostorije upotpunjuje i relativno prostrana ostakljena terasa, ali ni ukupni kapacitet nije dovoljan za broj znatiželjnika i iskusnih poznavatelja koji hodočaste u Banjole, pa je rana rezervacija uistinu nužna. Čime to ovaj nekome šarmantan, ali u stvarnosti neugledan lokal zaslužuje?

Goran Šebelić / HANZA MEDIA

Odgovor leži ponajprije u kreativnosti, zatim pasioniranom korištenju dnevnog ulova, poštenom odnosu prema gostima i namirnicama te nadasve sinkroniziranju cijele obitelji. Tiskani jelovnik uglavnom ne postoji jer dnevni ulov diktira izbor jela koja se pripremaju, pa tu Fortuna, božica sreće i udesa, također igra stanovitu ulogu, što naprosto morate prihvatiti ako želite uživati u svježim darovima mora. U srijedu predvečer jenjavala je polako treća marčana bura, a ja sam gladno slušao recitaciju predjela koje je trebalo probati. Pašteta od ugora, ćuftice od palamide, marinirani inćuni, marinirane trlje, confit od palamide, rakovica na salatu, sardoni u sauru, frigane kosti, pečeni krakovi mrkača, carpaccio od šarga. Pomalo me sram priznati, ali izuzev inćuna i ugora, na kraju sam sve naručio. Ovi hrvatski tapasi redom su jako ukusni mali zalogaji, pri čemu su frigane kosti bile i ostale moj favorit, a bez ćuftica bismo i ja i restoran mogli izdržati. Uslijedila su dva tanjura različite pašte. Sićušni njoki s mesom grancigule u umaku od skute zaokruženi su u stvarno posebno jelo s malo svježe ikre od istog raka, koja mi je zavodljivo pucketala pod jezikom.

Zeleni ravioli punjeni škampima i bisque od škampa tanjur je za stvarne ljubitelje ovog malenog hlapa. Svi okusi bili su tu, tijesto odlično, punjenje još bolje, bisque bogat aromama, ali nedovoljno kremast. Brudet od sipe i rakovice s tanašnim trokutićima palente uz dodatak heljde novije je jelo na meniju, prema riječima konobara. Gusti tamni brudet lijepo se slaže s trokutićima palente, a i heljda dobro odgovara ovom morskom šugu. Osobno bih volio malo veću količinu klasično servirane palente na tanjuru uz ovaj snažni brudet, a heljdu bih radije dodao kao kašu. Na sreću (zbog bure), izbor svježe ribe bio je malo smanjen jer jedva da mi je ostalo mjesta za zalogaj deserta. Ovaj sam put savladao strast za čokoladom pa sam preskočio muffin s čilijem i maslinovim uljem i odabrao cannole punjene kravljom skutom i prelivene karamelom s kozjim mlijekom. Ukratko, originalan i interesantan desert. Prezentacijski dovoljno ušminkan, ali još u granicama konobe. Balansirane slatkoće karamele i kiselkaste skute uz hrskavo tijesto s cimetom za bijeli tuljac, odnosno kakaom za tamni. Bravo!

Izbor vina u Batelini ograničen je na lokalne vinare, čemu ne treba prigovarati, napose zato što se sva mogu dobiti i na čaše. Kupaža chardonnaya i malvazije kao vino kuće nije obećavala, pa je izbor pao na Malvaziju Poletti, koja je korektno pratila sva jela te večeri osim raskošnoga brudeta, gdje je trebalo puno više tijela nego što ga je ovo vino u stanju ponuditi. Hrana u konobi Batelina danas više nije nova, drugačija i egzotična kakvom se nekoć s pravom činila. Nestaje li Davidu inspiracije ili vremenom za eksperimente plaća danak TV emisijama i medijskim gostovanjima? I dalje se ovdje odlično jede, ali stasala je konkurencija, baš kao i imitatori, što uopće nije loše. Kada se nađem u blizini, svakako ću opet navratiti, no teško da ću potegnuti iz Zagreba samo da bih večerao kod Skoke. No, počnu li ponovo eksperimenti i inovacije, palim auto.