RECENZIJA RESTORANA: ''Bistro Pod zidom je najbolji kad se oslanja na tradiciju tržnice Dolac, ali ponekad kompliciraju s namirnicama!''

Očekivao bih da se na ovoj adresi po kojoj je i nazvan ovaj bistro, a jedva da je na stotinjak metara od glavnog zagrebačkog placa Dolca, sve savija od dnevne kupnje s tržnice. Tako je to svuda u svijetu, a šteta što tako nije baš nigdje u nas. Umjesto da vas ovdje na šanku dočekuju pladnjevi s kamenicama, sitnom ribom, rotkvicama, sirom i vrhnjem, mladim lukom te inim jedivima koja su vam nadohvat ruke, sva veza s Dolcem ispisana je na vrhu jelovnika - “Pod zidom menu mijenja se sezonski, fokusirajući se na svježe sezonske namirnice s tržnice Dolac, vrhunske kvalitete...”

Uopće ne sumnjam da je nešto od toga što ovdje nude kupljeno na Dolcu, no radije bih da se u uređenju barem nešto s te glavne zagrebačke tržnice prenijelo u ovaj bistro umjesto da me okružuju police s knjigama, prazni okviri slika i sve već uobičajene memorabilije sličnih zagrebačkih prostora. Problem je, naravno, u želji da se pomire višestruke namjere (restoran, wine bar, večernje sastajalište mladih sa živom glazbom...). Takav je i jelovnik razapet između gradske bistro mode i Dolca, bolje reći nekih natruha zagrebačke kuhinje (patka s mlincima, lungić i kroketi, šnenokle....)

Ukusno, ali pretjerano

S jelovnika na kojem je petnaestak jela prvo sam odabrao salatu od hobotnice. Vrlo tankim krakovima tog glavonošca dodali su sitno rezane sušene pomidore, pa još i neke natruhe, redukciju naranče i nekoliko zrna kukuruza. Sve posložili na kremi od crnih maslina, na to pozabadali nekoliko previše odstajalih komada čipsa koromača i još dodatno pokraj, više kao ukras na tanjuru, redukciju crnog vina.

Sve dosta ukusno, ali je chef, trudeći se da bude kreativan, pretjerao i s narančom i s kukuruzom i čipsom. Valjano kuhani krakovi hobotnice bili bi bolji bez nabrojanog, a da je vinskom redukcijom poškropio hobotnicu, tanjur na likovnosti ne bi ništa izgubio, ali bi jelo okusno bilo puno kompaktnije.

Samo hrabro

Pretjerivanja ima i na selekciji tapasa sastavljenoj od šest komponenti. Za pohvalu su spring rolls punjeni hobotnicom i pesto od lišća mrkve na kojem su položena dva pupa zelene šparoge. Pečeno bijelo pileće meso uvijek je suho. Ako se već ne marinira, dobro bi ga bilo zamotati u malo masnijeg pršuta ili slanine. Krema od graška pomiješana s malo mente i komadić prepečenog kruha s malo base nisu bili okusna atrakcija. Ražnjić s mesom lungića sa zapečenim komadićem vrtnog koromača, sam po sebi bio bi vrlo ukusan, no umočite li ga u barbecue umak poslužen pride, sve s okusima postaje krivo. Umak je toliko slan i intenzivan da će vam uništiti okuse svih drugih zalogaja počnete li s njim.

Srećom, ja nisam. Najbolje što sam Pod zidom jeo bio je goveđi obraz. Skuhan u svem bez i jedne zamjerke. Vrlo ukusan i sasvim mekan, preliven umakom bazično od obraza samih, pa složen na odlično okusno izbalansiran, pa još malo i zapečen rimski njok. Ukiseljene rotkvice rezane na komadiće su kiseli kontrast okusima, a i lijepo izgledaju na tanjuru, jednako kao i listići cikle po vrhu obraza. Očito da chefu treba više hrabrosti da bude jednostavniji kao što je u ovom jelu. K tome navijam da se do kraja upusti u interpretaciju tradicije s Dolca i zanemari modu. I njegova postignuća i uspjeh lokala bit će tada puno veći.

Odabir vina

4 butelje bijelih i 35 crvenih vina (Hrvatska, Slovenija, Italija) 150 do 605 kn; 4 butelje rosea (Hrvatska) 210 do 250 kn; 3 etikete desertnih vina (Hrvatska, Portugal) 180 do 550 kn; 10 etiket pjenušaca (Hrvatska, Slovenija, Francuska) 155 do 440kn. 38 vina nataču u čaše.

Cijene

Salata od hobotnice 68 kn; selekcija tapasa 82 kn; goveđi obrazi 88 kn, košarica domaće fokače 10 kuna.