RECENZIJA RESTORANA: Bota Šare je pouzdana adresa za klasična jela od ribe

Info:

Restorane ili oyster-sushi barove imaju i u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu, a sve pod kapom obitelji. Dvije generacije u stalnom usponu. Kapa dolje! U njihov malostonski restoran zalazim četrdesetak godina, a povremeno navraćam i u zagrebačke (kratko vrijeme bio im je na početku Nove Vesi). Ovaj u Zvonimirovoj ulici, u bivšem restoranu Jadran, prije godinu dana su preuredili proširivši ga na kat. U prizemlju dominira bar s novom gastronomskom idejom u kombinaciji sushija i kamenica (sami ih uzgajaju) i ne previše primamljiva manja prostorija s par stolova, reklo bi se separe.

Za početak

Na katu je zapravo glavni dio restorana, s puno svjetla, u nekom razblaženom rustikalnom stilu koji pomalo podsjeća na konobu. U prohladnu prošlu srijedu ovdje sam jeo za početak buzaru od miješanih školjki. Jako klasičnu, reklo bi se starinsku, onakvu kakvu spravljaju i u malostonskoj centrali. U malo zgusnutom toću od češnjaka, peršina, vina i temeljca nekoliko kućica, brbavica i najviše dagnji. Sasvim u redu.

Crni rižot uputio se prema jako dobrom, pogotovo po teku, ali je posustao. Manjkalo mu je kvalitetnije riže i ipak koja deka sipe više. Iako me nije previše oduševio, još je uvijek puno bolji od mnogih koji se naokolo nude. Kako sam za glavno jelo naručio malostonsku poparu, lijepo je da su pristali ova spomenuta predjela servirati kao umanjene porcije.

Divan svježi divlji brancin, upravo onakav kakav je predstavio vrlo ljubazan konobar, jedan još od rijetkih starog kova, bio je taman toliko kuhan da omekša, pusti sav šug, a da nije prekuhan. Prelio sam ga s malo jako dobrog maslinova ulja iz njihova maslinika. Ukusna popara, no ipak s malo premalo karaktera. Siguran sam da bi u Malom Stonu u teću ubacili i koji, pa makar najmanji kosmeč da mu da slatkoće i koju školjku za malo oporosti, no gazde to i tako znaju bolje od mene.

Novi PDV

Šteta što se i tu ne trude toliko koliko oko nove sushi ideje. Bez obzira, za jesti svježu ribu i školjke spravljene na klasičan način ovo je možda i najpouzdanija adresa u Zagrebu. Tako je bilo i u ranijim mojim blagovanjima ovdje, a potvrdilo se i sada. Probanje sushija ostavio sam za skoru budućnost. Postoji jedan drugi problem zbog kojega bismo mi gurmani morali ozbiljno dignuti glas. On se opasno približio onom kakav je imao rimski bonkulov Gabius Apicius. Ovo mi je bio prvi račun koji sam u restoranu plaćao s novim PDV-om. Iznosio je 92 kune! Bila je to skoro četvrtina ukupne sume. Vlast je nama gurmanima ozbiljno priprijetila, dobrano nam narušivši gušte. Sad je još manje volim.

Odabir vina:

Vina kuće: malvazija (Novak, Brtonigla) 60 kn i plavac mali (Šegović, Janjina) 80; 13 butelja bijelih i 14 butelja crnih vina (Dalmacija, Istra i Slavonije) od 110 do 3000 kn - 7 butelja rastaču na čaše; 2 butelje rosea (Dalmacija) 190 i 250 kn; 3 etikete desertnih vina (Istra i Dalmacija) od 170 do 220 kn; 4 etiketa pjenušaca (Plešivica, Pelješac i Italija) od 55 do 300 i 2 etikete šampanjca po 1000 i 3000 kn.

Cijene:

Miješane školjke na buzaru 90, crni ri- žot 80, popara od brancina 336 (kg ribe od 280 do 450), kruh koji sami peku se ne naplaćuje, a couvert je 8 kn.