RECENZIJA RESTORANA: ''Dugo nisam bio ovdje, ali potvrdio sam si da je ovo bespogovorno najpopularnija birtija u okolici Zagreba!''

U Samoboru se jednostavno kuha sa strašću i gdje god jeli, jest ćete dobro ili jako dobro. Najstarije takvo hranilište, koje je za mnoge Zagrepčane od kojih uglavnom žive izletište, već je gotovo jedno stoljeće obiteljska krčma Gabrek. Oni pojam “krčma”, koji mnogi ugostitelji izbjegavaju, ovdje ponosno ističu u naslovu, baš kao i godinu kad su Gabrekovi počeli ugošćavati svoje vjerne poklonike. Dugo nisam bio ovdje, zadnji put prije nekoliko godina kada je gostiona bila u starim gabaritima, odnosno za dobre tri četvrtine manja.

Biljana Blivajs / HANZA MEDIA

Očito su shvatili da popularnost treba iskoristiti i cijeli su vrt i dio starog prostora uz kuću pretvorili u jednu veliku “salu”. Da otprilike opišem atmosferu koja me je dočekala prošlu subotu, najbolje se poslužiti sekvencama iz filma “Tko pjeva zlo ne misli”. Nevjerojatnoj gužvi u kojoj sam jedva dobio stol unatoč rezervaciji samo su falili Franjo Šafranek s obitelji i gospon Fulir da se spuste s proštenja na Anindolu pa da se može pošteno nazdraviti gemištom. Nevjerojatna kakofonija nadglasavanja već dobrano alkoholom načetim muškim društvima, gospođe koje su u toaletama pokušavale zadržati damsko dostojanstvo, sva sila djece koja su jedva čekala da ih se pusti od stola. Ukratko - nepatvorena, iskrena razdraganost, sreća i smijeh.

Biljana Blivajs / HANZA MEDIA

Naravno da sve počiva na hrani koja je sigurno glavni generator ovakvog optimizma i zadovoljstva. Što se tu jede svakome tko zalazi u ovakve prostore gdje je sve podređeno pečenjima unaprijed je jasno i nema se tu što lutati po jelovniku, već se valja prepustiti ljubaznoj konobarici. Kuhinja nije zatvorena pa odmah uz ulaz u taj novi drugi dio restorana vidiš da je to ozbiljan pogon u kojem stvarno “u znoju lica svog” užurbano radi brigada od barem desetak kuhara, kuharica i njihovih pomoćnika (prvo do ulaza s ceste je manji šank i uz njega samo jedan stol za susjede na gemištu, a onda se u veću prostoriju ulazi kroz još jednu manju u koju stane valjda tridesetak gostiju).

U toj sam kuhinji odmah zapazio jednu lončinu prekrcanu na krupne komade rezanih vrganja, pa sam znao što ću prvo. Juha iz valjda jutrošnje prve partije bila je iznenađujuće fina. Tu se na gljivama ne štedi, pa samo uz pokoji krumpir koji se dodaje da tekućinu zgusne u svakoj su žlici bila barem po dva komadića. Još ti ponude i prah crnih trubača i onaj od bučinih sjemenki u dvije posude za dodatno posipanje. Ja sam obilato koristio trubače, pa je juha dobila još na dodatnom izvanredno finom teku. Konobaričinu preporuku da za dalje izaberem mozak s oduševljenjem sam prihvatio i naručio pohano i jedno i drugo.

Biljana Blivajs / HANZA MEDIA

S brizlama se još kako tako možeš sresti, a s mozgom jako rijetko. Samo mogu reći da su ih spohali kako valja i da su mi ovi nusmesni komadi bili jako fini. Iako me konobarica odgovarala jer da će mi biti previše, ipak sam pojeo pola porcije možda i najboljeg telećeg pečenja s restanim krumpirom ikad.

Biljana Blivajs / HANZA MEDIA

Teletina se kupala u sosu od ranih jutarnjih sati i bila je sasvim mekana, restani krumpir s preprženim lukom još dodatno malo namakan sosom od pečenja zavodnički podatan. Ne znaš što je bilo bolje. Štrudl sam ponio za doma.