RECENZIJA RESTORANA: ''U Lokmi se priprema etnička kuhinja koja dovodi do razdraganog zadovoljstva!''

Koliko se god trudili da budemo veći no što jesmo, svako se malo spotičemo o stvarnost koja nas vraća na mjesto malog i nebitnog naroda. To uopće ne treba biti loše. Dapače, suprotno je mnogo gore. Da smo svjesniji da nam je gastronomija u čabru (oprostite stanovnici mjesta u Gorskom kotaru), onda bi nadležni valjda ozbiljnije radili na mijenjanju njezine slike i prilike.

CROPIX

Jedan vrlo mudar ministar u tajlandskoj vladi uspio je nametnuti pajdašima ovu ideju - našu kuhinju svi smatraju kineskom, naše je glavno jelo njihov wok. Od sada radimo na stvaranju tajlandske kuhinje i nitko da više nije spomenuo kinesku. Ideja mu je, četrdesetak godina nakon što je vladu nagovorio na provođenje programa transformacije nacionalne gastronomije odmicanjem od kineskog utjecaja, i više no uspjela. Thai kuhinja jedna je od najpoznatijih, dapače među prvih pet, šest u svijetu.

U Lokmi sam na početku mezio (mezeler tr. predjela) sa sigara boregi, dakle burekom u obliku cigare s krumpirom i sirom, onda s babaganušem, dakle patlidžanom kao namazom, i na kraju s Tahinli Nohut Piyazijem ili slanutkom s tahinijem. Jedna meza bolja od druge.

Kuhani slanutak pomiješali su s crvenim lukom, s vrlo malo ne prekiselih krastavaca i listovima peršina, a svemu su još dodali vrlo malo paste od sezamovih sjemenki, dakle tahini. Namaz od patlidžana koji sam mazao na preprženi kruh ispijajući Yeni raki (rakiju od koromača) upotpunio je ovaj tris turskih, a toliko naših gušta. Onda sam nastavio baš s hrvatskim ćevapom, (ako je soparnik naš, što ne bi bio i stostruko popularniji ćevap). Izvanredno jelo sa svojstvom “glavnog” - Itanbul kofte ustvari su ćevapi spljošteni u mini pljeskavice začinjeni tako da su toliko ukusni da ih ne možeš prestati jesti. Serviraju ih s kuhanom dugozrnom rižom koja je pak pomiješana s tankim dva, tri centimetra dugim smeđim rezancima.

To su mi servirali s Ayranom. Na taj jogurt razvodnjen vodom u kojoj se namakala metvica nagovorila me nevjerojatno simpatična konobarica, ujedno i sous šefica, jer da se to u Turaka tradicionalno servira uz masnije meso - snižava kolesterol. Očito ne misleći na njega, nisam odolio ne naručiti još i Acizis Kebap - okusom vrlo zavodljivu mješavinu junećeg i janjećeg mesa (formom nalik šiš-ćevapu) koje pak serviraju s bulgurom kuhanim s komadima crvene svježe paprike. Izvanredno jelo!!! Jedino što im zamjeram jesu rajčice koje su bile sa zelenom salatom i lukom kao dobar prilog mesu s roštilja. Kako im sada nije sezona, bljedunjave su i vodenastog teka, uglavnom nikakve iz bog te pitaj kojeg plastenika.

Bolje bi im bilo zamijeniti ih svježim krastavcima. Isto su tako “turski”, a uvijek su dobri, bez obzira na sezonu. Na kraju dakle prava turska kava, da ne bude zabune. U potvrdu gdje smo, što smo i kuda ćemo. I izgledom omanjeg bistroa vrlo sam zadovoljan - kad sam drugog sous chefa Ilkera Aslija pitao izgledaju li tako turske aščinice, nije znao što ta bosanska riječ ima značiti, ali mi je objasnio da je uređenje inspirirano ocakbasima - pečenjarnicama. Kako sam kuhinjom u Lokmi bio do razdraganosti zadovoljan, bakšiš je bio obilat.

PIĆA

Limonta, muzlu sut (mlijeko od banane), ayran (zasoljeni jogurt s vodom i metvicom). Turska kava!

CIJENE

Cigara burek sa sirom 15 kn; meze od patlidžana 12,50; meze od slanutka s tahinijem 30; Istanbul kofte s rižom 50; Acisiz bulgur 55; ajran 15