RECENZIJA RESTORANA: U Maloj hiži nema varanja, odmah je jasno da je sve domaće!

Ovo je jedna od najbolje posloženih obiteljskih restoranskih priča koje postoje u nas. Sve je ovdje sazdano na silnoj energiji glave obitelji Branimira Tomašića koji se u posljednjih 17 godina nametnuo kao bitna figura domaće ugostiteljske scene. Sve što vas u Maloj hiži okružuje i svaki zalogaj koji ovdje probate, nastao je pod paskom i doslovno vlastitim rukama ovog jako upečatljivog gazde. Smislio je i sagradio zdanje restorana sazdano od drvenih kuća koje je dopremio iz Prigorja i uz obiteljsku kuću i vlastiti posjed podredio potrebama svoje kuhinje.

Berislava Picek / HANZA MEDIA

Štogod ovdje jeli, odmah vam je jasno da je stvarno domaće - ako ne baš vlastiti proizvod, onda iz najbliže okoline, a u Međimurju, srećom, ima baš svega. Kroz staklene pregrade restorana vidi se da je kuhinja smišljena i opremljena jako profesionalno i na tehnološki visokoj razini. Tomašić je po svojim postulatima obrazovao brojnu kuharsku brigadu, a i svi su recepti njegova zamisao i nastaju pod njegovom neprekidnom paskom. Odmah ti je jasno da je sve što se oko tebe odvija jako dobro organizirano i tako ugođeno da se želja za maksimalnim profesionalizmom ostvari u svakom detalju.

Berislava Picek / HANZA MEDIA

Ovdje blagujete u jako “gemitlih” atmosferi u ambijentu u kojem dominira “alt dojč” namještaj s jako puno detalja, uglavnom antikviteta u jednoj od dvije, nevelike odvojene prostorije. Iako je osnova recepta međimurska tradicionalna kuhinja, svako je jelo ovdje izvedeno u nekom od autorskih vrlo vehementnih gazdinih interpretacija u vrlo decentnom dosluhu s kulinarskim trendovima i gotovo do perfekcije tehnološki izvedeno.

Predjelo koje smo prijatelj i ja jeli ovdje prije mjesec dana bilo je sazdano od desetak elemenata tako da je gotovo svaki zalogaj bio drugačiji okus sve samih kulinarskih toponima kraja. Najbolje mi je bilo meso iz tiblice i okusom jako profinjena jetrena pašteta od peradi. Najupečatljiviji dio cijelog objeda bila je juha koja se sasvim razlikovala od bilo koje juhe koju sam dosad probao. Opet je to bila interpretacija međimurskog klasika - pretepena juha.

Pritep u značenju preliven, u ovom slučaju vrhnja koje se doda na kraju dinstanja komadića mesa iz tiblice na luku. U jako dobro spravljenoj gusjoj jetri, koja je prethodila glavnom jelu, malo su previše prevladavali slatkasti tonovi, ali se nikako ne može poreći radikalizam u odabiru okusa različitih umaka, a pogotovo u punjenim raviolima - jedan sa suhim šljivama i plemenitim sirevima, a drugi sa sušenim rajčicama i vrganjima. Ždrebetina, iako u bogatom umaku, koju je jeo prijatelj, bila je ponešto suha, no prilozi - trganci sa slaninom i vanjkuši (okruglice) punjeni sirom i špinatom - bili su savršeni.

Moji pačji bataci i zabaci, prethodno marinirani i kuhani toliko da je meso bilo potpuno mekano, pa onda još glazirani i zapečeni, jako su se dobro dopunjavali okusom unikatnih ideja za prilog - kašata, tj. heljda pomiješana s pečenom paprikom i vrganjima pa još i jače zapečeni mlinci i dinstano crveno zelje. Ovaj detaljno dobro ugođen vlastiti restoranski projekt valja u svemu jako, jako cijeniti.

Odabir vina

Jako dobar odabir vina iz Hrvatske, Europe i svijeta, s naglaskom na međimurskim vinima.

Cijene

Predjelo - čvarci, slanina, sir turoš, tri vrste salame, jetrena pašteta, meso s tiblice, kruheta s povrćem i vrganjima 35,00 kn. Pretepena juha 35. Gusja jetra u umaku, punjeni ravioli, mus od krušaka i jabuka 140 kn (100 g). Glazirani pačji batak i zabatak s kašatom od heljde s vrganjima i povrćem, mlinci 165. Ždrebeći ramstek u umaku, trganci i vanjkuši sa sirom i špinatom 155.