Restoran Okrugljak: Zagrebačka legenda kojoj treba vratiti stari sjaj!

Info:

Vjerujem da već samo spominjanje imena Okrugljak odmah u sjećanju budi prizore u kojima bi vas dočekao žamor razdraganih gostiju, užurbani konobari koji nose pune pladnjeve finih bokuna, miris roštilja, ražanj na kojem se okreću janjci, odojci i patke, uopće prizori koji su u svakog budili samo ushit. Preko tjedna ovdje je dolazio poslovni svijet kada bi posebno htjeli impresionirati svoje partnere u trgovanju, a vikendom građani na obiteljski objed i izletnici na povratku sa Sljemena.

CROPIX

No, bez obzira tko od gostiju dolazio, ovdje je svakog uvijek dočekala jako profesionalna posluga i fino serviranje. No, sve se promijenilo. Poslovnjaci i građani, a i izletnici jako su se prorijedili. Od devedesetih, otkako je restoran preuzeo jedan od veterana zagrebačkog ugostiteljstva, Božo Crnjac, očita su nastojanja ovog vrhunskog restoratera da se na sve načine prilagodi novim prilikama, uglavom vezanim za mnogo tanje novčanike svojih gostiju. Jelovnik je podosta smanjen. Na njemu su se našla neka od jela za koje se smatra da su u trendu - fini komadi odležanog domaćeg i uvoznog mesa, dosta jela s tartufima, meni prilagođen sezoni.

Izvrsna teletina

Prošlo je sigurno godinu dana otkako sam ovdje jeo jako dobru teletinu pečenu s krumpirom u pećnici, kakva se uvijek ovdje i mogla jesti, nešto manje otkako sam jeo jako finu patku pečenu na ražnju, za mene možda njihovo najfinije jelo.

Neki dan odlučio sam naručiti više toga s njihova ljetnog menija, a samo je juha bila sa standardne karte. Bila je to zagorska juha koja mi nikako nije bila po čefu - gljive u natruhama, a prepuna kuhane slanine. Za drugo jelo naručio sam nešto što sasvim odudara od Okrugljakovih klasika, fuže s tartufima. Nažalost, nije bilo dobro.

Sjajni klasici

Kupovna tjestenina, valjda u silnoj želji da ne bude prekuhana, bila je granično nekuhana, a način spravljanja ovog jednostavnog jela kuharu je velika nepoznanica. Sa skupom namirnicom kao što je crni tartuf traži se puno više pažnje i umijeća.

Ossobuco s vrganjima podosta je popravio dojam, iako kad se već odlučiš interpretirati svima znani klasični recept, ipak treba malo više autorskog nadahnuća od ugušćenog umaka s vrganjima prelivenim preko jako dobro pečenog mesa.

Sljedeći put da popravim dojam sigurno neću u ovakvu avanturu s novitetima, već ću se vratiti njihovim klasicima. Pouzdano su fini i tu nema ni natruhe kulinarske nepravilnosti. Navijam za povratak na put stare slave.

Odabir vina:

Velika vinska karta s impresivnim odabirom vina iz Hrvatske i svijeta. Vina kuće: bijela - graševina (Feravino) 100 kuna (1 l), graševina (Podrumi Belje) 100 (0,75 l); crna - babić (Vinoplod) 120 (1 l), frankovka (Feravino) 100 (0,75 l), cabernet sauvignon (Podrumi Belje) 120 (0,75 l); 17 etiketa vina, pjenušaca, šampanjaca i desertnih vina koja istaču u čaše (od 28 do 83 kune); 72 butelje bijelih vina (od 150 do 1.650); 86 butelja crnih vina (od 140 do 12.670); 4 butelje rosea (od 150 do 300); h 2 etikete pjenušca po 175 i 270 te 11 etiketa šampanjca (od 430 do 5200); h 8 etiketa desertnih vina (od 190 do 2410 kuna)

Cijene:

Zagorsku juhu platio sam 32 kune, fuže s tartufima 90, teleći ossobuco s vrganjima i ri- žom 120, pečene paprike 35, a couvert 20 kuna.