Koja strijelka? Misliš strijelko, pa to ti je barakuda, tako ih zovu dolje oko Dubrovnika. - Ma, nije to barakuda, izgleda sasvim drukčije - pokušavam objasniti čovjeku koji iza sebe ima milijun morskih milja. Ali čak ni on, očito, ne zna za nju. - Kažem ti, moj sin, koji živi u Istri i strastveni je ribič, donosi mi doma u Zagreb tu lijepu i jako finu ribu, obično između pola kile i kilograma po komadu, i zove je strijelka. Pa, nije joj on izmislio ime. Ni drugi moj prijatelj, rođeni Šibenčanin koji je kao pomorac oplovio cijeli svijet, a posljednjih petnaestak godina živi izvan Hrvatske, nikad nije čuo za tu ribu.
Za strijelku skakušu (Pomatomus saltatrix), i dandanas u nas malo poznatu ribu koja se posljednjih godina proširila Jadranom, prvi su se zainteresirali sportski ribolovci. Sezona je počela, u proljeće se dobro lovi, pa iz Zagreba ovih dana svaki vikend do obala istočne Istre, najčešće do Plomina, potegne više desetaka ribiča kojima je cilj upravo ta grabežljivica. Njihov je razlog - čista adrenalinska akcija. Strijelka će se, naime, rado zaletjeti i na živi mamac i na varalicu pa kad zagrize i ostane na udici - a često svojim oštrim zubima vrlo brzo izbori slobodu - slijedi uzbudljiva borba. Može narasti i više od deset kilograma, no najčešće se love primjerci do dva kilograma.
S druge strane, ribari je smatraju velikom štetočinom koja ozbiljno ugrožava dragocjene jadranske riblje vrste tamaneći ih u velikom broju, pa se na ribarskim forumima poziva na odlučan rat do istrebljenja protiv krvoločne strijelke. Jer, osim što ta riba svakodnevno pojede trećinu svoje težine, kad se zaleti među brancine, ciple, salpe i druge ribe koje su joj lak plijen, napada oštrim zubima i ubija i kad nije gladna, pa je zovu još i morskom piranom. Ipak, malobrojni koji su je kušali mogu posvjedočiti da je izvrsna za jelo. Spada među plave ribe, premda to prema kvaliteti mesa nije lako odrediti, a cjenovno je vrlo prihvatljiva - najviše 80-ak kuna za kilogram.
Stoga smo se zapitali kako to da se na ribarnicama može naći tek vrlo rijetko. Nedavni ulovi, naime, koji više nisu zanemarivi, potvrđuju njezinu komercijalnu vrijednost. Strijelka je očito došla s namjerom da opstane, što će joj, prema svemu sudeći, i uspjeti jer nema značajnijih prirodnih neprijatelja.
Jedan od promotora i velikih zagovornika uvrštenja te ribe u naše menije jest David Skoko, koji i sam u obiteljskoj konobi Batelina u Banjolama na razne načine demonstrira strijelkinu gastronomsku vrijednost. Podne je. Batelina radi tek od 17 sati, a s Davidom imamo dogovor u 12, tako da će biti dovoljno vremena da se pozabavimo strijelkom. Dok čekamo da se Ribarov Sin vrati s radionice koju drži za Turističku zajednicu Vrsar o tome kako obogatiti gastroponudu tradicionalnih ribarskih noći, odnosno odmaknuti se od vječno istih prženih srdela i lignji, razgovaramo s njegovim ocem i vlasnikom Bateline Danilom Skokom.
- Strijelka se ovdje kod nas u sjevernom Jadranu pojavila prije četiri, pet godina. Tako vam je to, jedna riba ode, druga dođe, to su normalni ciklusi. Evo, špari i grmelji su otišli južnije, a došle su strijelka i još neke ribe. Lovi se i jastog kojega ovdje prije nije bilo. I atraktivna je za sportske ribolovce. Prošlo je ljeto Rovinj bio pun Talijana koji su je došli loviti štapovima s obale. Istina, strijelka je agresivna, znao sam vidjeti ciple s ranom na hrptu, mislio sam da ih je napala neka bolest, nametnik, ali je to zapravo bilo od strijelkina ugriza. Ali, što se tiče štete, više od nje pojedu dupini pa su nam ipak simpatični - kaže iskusni ribar Danilo.
Uskoro s radionice za ribare i ugostitelje dolazi David Skoko, koji se odavna nametnuo kao ozbiljan autoritet za sve što dolazi iz mora, a nekoć se smatralo manje vrijednim i bilo e nezamislivo u uzmorskoj kuhinji. Odmah potvrđuje da je jedna od tema radionice bila upravo strijelka.
- Strijelka je danas dostupna i ima je puno. Primjerice, Ribarska zadruga Poreč ima više tona te ribe, bave se i primarnom preradom - prerađuju filete strijelke. No, i dalje je imaju mnogo više nego što se traži. Kada bi naši hotelijeri shvatili vrijednost i prednost strijelke pred aljaškom koljom ili vijetnamskim somom, bilo bi mnogo bolje za sve. Uvozimo pacifičkog bodečnjaka koji se prodaje kao škrpina, a s našom škrpinom nema nikakve veze niti joj je blizu po kvaliteti, a strijelku, koja je cjenovno itekako konkurentna i mnogo kvalitetnija, još nismo prihvatili. Nadam se da će se to promijeniti, i sam radim na tome. Turci su, na primjer, jer oni tu ribu odavno dobro poznaju i u njih je ima mnogo, od nje napravili brend. A oni se itekako razumiju u turizam i ugostiteljstvo.
U iduća dva sata David Skoko nas je i praktično, na svom terenu, uvjerio u to kako bismo, umjesto da je nastojimo istrijebiti, trebali naučiti uživati u vrsti ribe koju tek trebamo upoznati. Dok on slaže sljedove, pogled nam pada na požutjeli zidni poster s ribama Sredozemlja. Među tunama i gofovima, lubinima i komarčama, kovačima i škrpinama prepoznajemo i strijelku.
I doista, ispod slike je njezino ime na latinskom, engleskom (Blue Fish) i jezicima svih mediteranskih zemalja. Na posljednjem, 13., mjestu piše - “Jugo: Strjela”. Plakat je, dakle, stariji od 30 godina. A mi joj se još čudimo.
Hladno dimljena strijelka (sashimi)
Sote od strijelke
Strijelka na umido
Confit od strijelke
