SLASNA PREPORUKA: Sjajne kombinacije modernog i tradicije u zagrebačkom Noelu!

Tempi passati. Od njegova odlaska štošta se ovdje događalo. Nakon duljeg vremena ovdje je ponovo zaživjela, čini mi se, jako dobra priča itekako dostojna početaka. Očito uvjereni u svoj naum, novi su zakupci ovaj prostor nazvali novim rođenjem iliti Božić, odnosno novi početak - Noel. Iako sam blagovanje u društvu ovdje počeo pomalo u strahu, već su me okusi prvih zalogaja oduševili. Gnudi od kozjeg sira, topljene rajčice, na kockice narezane šljive koje sam naručio za predjelo, bili su apsolutna senzacija.

Pravi put

Vrlo jednostavne komponente jela interpretirane su gotovo drsko u svakom elementu i više nego uspješno. Jako fini gnudi za koje je konobar rekao da su odležali 24 sata u oštrom brašnu ukrutivši opnu tijesta oko mekanog punjenja s finim sirom u kombinaciji s do pola skuhanim cherry rajčicama i šljivom, bili su u dobrom balansu kiselosti. Sve je još dodatno sasvim decentno začinjeno čilijem. Drugo jelo - cappellacci punjeni krvavicom, s dinstanim kiselim zeljem i kremom od krumpira, sve posuto na hrskavo zapečenim komadićima špeka, ukrašeno ljubičastim čipsom od krumpira, dodatno me uvjerilo da se ovdje stvarno događa Noel. Jedini pravi put razvoja nejake hrvatske gastronomije interpretacija je tradicije. On se na ovom pjatu do kraja potvrdio. Potpuno domaći okusi u pametnoj i vrlo lijepoj izvedenici u kojoj je glavnu ulogu opet preuzelo domaće punjeno tijesto.

Na kraju sam jeo lijepi komad mola koji su servirali na krumpiru rezanom na kockice i kuhanoj mrkvi uz pratnju izdanka mlade blitve. Riba očito poširana vrlo kratko, jednako tako i krumpir i mrkva rezana na fete, s vjerujem jedva na minutu poširanom blitvom, sve jedan bolji okus od drugog, a pogotovu u kombinaciji. Pjena od ribljeg temeljca blago začinjena koromačem, tako da se osjeća u natruhama na dnu tanjura, možda bi bila bolja u varijanti redukcije istih komponenti kao kontrapunkt vrlo blagom, gotovo prozračnom okusu mola. Probao sam i jela koja je jeo moj poznanik i moj sud o njima je jednako pozitivan. Vrlo iskrena, nepretenciozna kuhinja s očito velikom vjerom u svoje znanje i mogućnosti.

Uređenje

Interijer Noela kaska za idejama koje se mogu shvatiti iz hrane i pomnog i raskošnog odbira vina. Naoko elegantan, ipak je samo trendovsko uređenje nametnuto od arhitekata s dozlaboga pretencioznim lusterima koji izgledaju kao da su dopremljeni ravno sa snimanja “Gospodara prstenova”, srećom s jako ugodnim naslonjačima uz stolove. Umijeće i ideje chefa Gorana Kočiša, jednog od suvlasnika, srećom potpuno nadvladaju ovaj dojam, tako da je zapravo svejedno. Vjerujem da će mi se potvrditi i u sljedećim blagovanjima jer je sasvim sigurno da ću vrlo skoro ponovo do Noela.

Odabir vina

Impresivna vinska karta na kojoj prevladavaju vina iz Europe i svijeta, posebno francuska, 50 etiketa šampanjaca (390 kn do 22.500) i pjenušaca (195 do 390), 150 butelja bijelih vina (160 do 11.000) i 250 crvenih (190 do 20.000), 10 etiketa desertnih vina (160 do 5800). Ovisno o potrebi i odluci sommeliera, sva se nataču i u čaše. Arhivska vina (do 150.000). Ekstreman je izbor samo jedne butelje rosea (380).

Cijene

Gnudi od kozjeg sira/topljena rajčica/šljiva 75 kn; tuna tatar/ humus/wasabi 85 kn; cappellacci krvavice/ špek/krumpir/ kiselo zelje 80 kn; tagliolini gamberi/wok povrće 90 kn; poširani mol/ krumpir/blitva/ mrkva 100 kn; tuna steak/ wok povrće 110 kn.