Grof Lovski gastronomski je aristokrat novog doba. Srdačno, bez puške o ramenu, s velikim osmijehom dočekao nas je na svom dvoru, točnije u drvenoj kućici iz koje naviru mirisi specifični za divljač. Stanovnici Čazme, ali i okolnih mjesta dolaze i odlaze dok im se osmjesi razvlače kroz priče, zalogaje i gutljaje piva s kojih se smiješi naš grof.
Ime mu je Marko Lušić, ali Grof Lovski jedini je termin koji će vam trebati. Kruže priče da se Grof Lovski rodio u zoru, jedne lovne, maglovite jeseni, a iako već desetljećima obrađuje meso divljači s hrvatskih poljana i šuma, njegovo ime postalo je poznato kada je lik spojio s djelom te u Čazmi napravio oazu pušnica u kojima dozrijevaju vrhunske kobasice, roštiljke, salamini i bresaole od jelena i divlje svinje.
Ovaj "fajnšmeker" znao je u kojem grmu spava jelen i iskoristio regalno pravo kralja preneseno na velikaše te stvorio lovnu zabavu u kojoj mogu uživati svi. Lušić je danas vlasnik prvog domaćeg brenda posvećenog isključivo proizvodnji suhomesnatih proizvoda od domaće divljači Grof Lovski, a kao i svaki aristokrat, kaže nam da iza svega stoji dugogodišnja obiteljska tradicija.
"U ovaj posao utkane su tri ključne stvari: vrhunska sirovina, idealni uvjeti i dovoljno vremena koje omogućava proizvodima da razviju originalni okus sušenog mesa", rekao nam je domaćin dok smo hodali prema dijelu posjeda gdje se stvaraju prave lovačke priče.
Miris suhih salama prožeo nam je nosnice dok smo ulazili u pogon u kojem dvadesetak zaposlenika Grofa Lovskog stvaraju delikatese. Odmah pri dolasku primjećujemo ulov.
"K nama dolazi gotovo, već čisto meso u trupovima. Lijep je ovo posao, obrađujemo meso, klasificiramo ga i pripremamo za iduće korake. Ponekad se u nekim segmentima osjećamo poput kuhara", objašnjava nam dok prolazimo pokraj jelena kapitalca.
Divljač prvo preko šine odlazi na vaganje nakon čega se pohranjuje u rashladnoj komori.
"Kada vrijeme dođe, skidamo komade mesa s divljači te uređujemo one bolje: leđa, finije mišiće... Nakon kvalifikacije stavljamo ih u šoker gdje se meso zamrzava na minus 40 stupnjeva kako bi zadržalo sočnost, zahvaljujući nastanku manjih kristalića leda pri dubokom zamrzavanju koji manje razaraju strukturu mesa", priča nam domaćin.
Obilazeći komore i pogon za proizvodnju, prolazimo pokraj špekšnajdera, strojeva s cirkularnim noževima, giljotine, detektora metala (za moguće zaostale komade streljiva) te ostalih mašina bez kojih divljač ne bi poprimila konačni oblik.
Dolaskom do pušnica uočavamo neprekidni niz kolica s kojih nas gledaju kobasice u različitoj fazi sazrijevanja, a svaka od njih sadrži između 200 i 250 kilograma mesa. One s većim udjelom divljači su tamnije boje, napominje Grof Lovski dok provjerava etikete s pažljivo otisnutim datumima koji mu govore koliko je još potrebno da meso bude spremno za konzumaciju.
Miris kobasica otvorio nam je apetit, što primjećuje i naš domaćin koji nas nakon ture po pogonu vodi do drvenog zdanja ispred tvornice. Svojevrstan je to izlog koji pokazuje sve ono što se stvara tek nekoliko koraka dalje.
Stol nas već čeka dok se ljudi izmjenjuju ne bi li probali lovačke ćevape, burgere i kobasice od jelena, divlje svinje, tartufa...
I, Grofe, što nam preporučujete? - pitamo domaćina koji nam već donosi Lovsku platu te craft pivo koje za njega posebno rade u pivovari 4 mudraca nedaleko od Križa.
Dok degustiramo proizvode od divljači, posebno nas oduševljava Tartufina, kobasica koja sadrži 20 posto mesa divljači, meso domaće svinje i aromu tartufa.
Vrijedne radnice na dvoru Grofa Lovskog već su nam počele pripremati specijalitete Grill bara Grof Lovski među kojima smo na preporuku domaćina odlučili isprobati smash burger, šiš burger, zvrk roštiljku i lovske ćevape.
"Zamislio sam ovo mjesto kao street food - sve se jede rukama i nema mjesta za vilicu i nož. Pljeskavicu od divljači stavio sam u fino burger pecivo, zajedno sa satarašem koji sami radimo, baš kao i ostale umake", rekao nam je Lušić i napomenuo da je kvalitetan kruh bitan jednako kao i pecivo, zbog čega svoj uzimaju od Karla Vulina (Boogie Lab), svojevrsnog renesansnog čovjeka kada su u pitanju peciva.
Dok nas s drvenih zidova pomno prate jelenji rogovi, mi smo već na zvrk roštiljkama koje nas oduševljavaju svojom sočnošću i hrskavošću pri svakom zalogaju.
"U njoj se nalazi 30 posto mesa divljači, a ostalo je domaća svinja. Puni se u prirodno ovčje crijevo, što znači da je pogodna za formiranje. Ručno je nakon punjenja namještamo u krug i ona ostaje u željenom obliku, što ne bismo mogli postići s umjetnim crijevom", napominje nam Grof dok kušamo izvana hrskavu, a iznutra izuzetno sočnu kobasicu u pecivu.
Na ćevapima smo već pokleknuli, unatoč tome što je svaki zalogaj bio mekan poput maslaca. Mrak se polako spuštao, a mi smo nevoljko pozdravili ovaj moderni, a opet aristokratski svijet koji nas je vratio u neka prošla vremena.
Za dobrim jelenom zaista se prašina diže!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....