U našim redovima: Daj griz

Naša blogerska zajednica bogatija je za još jednu članicu i zbog toga smo jako sretni. Lucijin blog Daj griz svidio nam se na prvi pogled (griz?) i jako smo sretni da nam se odlučila pridružiti. Red prosa, red voća, red zanimljive priče, red povrća, red lijepe fotografije – sve što nama treba da bismo bili sretni. A očito i Luciji. Evo što ona sama kaže o svom kutku na internetu.

Oduvijek sam voljela jesti, ali ne i kuhati. Različite okolnosti natjerale su me na taj pothvat i ja sam ga se hrabro prihvatila.

Imala sam tzv.početničke kuharice, za slana jela, slatka, za juhe, deserte i slično. Bez obzira na sastojke i na moju izvedbu, uvijek mi je u njima nešto nedostajalo ili je nekih namirnica bilo previše. Nisam bila zadovoljna.

Savjetujući se s prijateljima koji su godinama jeli hranu pripremljenu po načelima makrobiotike, polako sam se počela informirati o istom načinu prehrane te o namirnicama. Svidjelo mi se i korak po korak krenula sam s pripremanjem cjelovitih žitarica, povrća, mahunarki i slastica koje ne sadrže bijeli šećer. I tako sam kuhala nekoliko godina.

Za jedan svoj rođendan odlučila sam ispeći tortu (inače sam uvijek pripremala rođendanski ručak ili večeru) i počela surfati po raznim kulinarskim stranicama i blogovima. Iznenadila sam se koliko ih ima, a to je bilo prije četiri godine. Ispekla sam dva kolača, prilagodivši ih svojim «posebnim» sastojcima. Kako sam se upoznavala s blogovima, ljudima koji ih vode i njihovim receptima, dobivala sam inspiraciju za nove recepte, postupno dodavala neke nove namirnice, isprobavala različite kuhinje i opustila se u kombiniranju namirnica i začina.

Prije otprilike godinu dana, dobila sam fotoaparat, a malo kasnije pokrenula Daj griz. Ime je došlo spontano, dok sam se vozila u autobusu i gledala jednu djevojku kako jede slastan sendvič. Mislim da su ove dvije riječi jedine koje su mi tada pale na pamet.

Kuham bezmesna jela, kojima je makrobiotika najčešće baza. Volim različito povrće u slanim, ali i u slatkim jelima, juhe, variva i salate. Trudim se uvijek kupovati povrće iz domaće proizvodnje i ekološki proizvedene namirnice, jer svako jelo tada ima bolji i življi okus.

Na blogu sve radim sama, od nabavke, pripreme, pisanja i fotografiranja, osim jedenja, tada nas je barem dvoje. I stvarno uživam u cijelom procesu. Volim stalno isprobavati nove stvari, okuse i načine pripreme. Gotovo sva jela na blogu su pripremljena po prvi put. Ako mi se ne svidi okus, ne objavljujem, nije fer. Naravno, svi imamo različit okus i ukus.

Ponekad mi je draže peći kolače i kekse, a ponekad pripremati slana jela, glavno je da imam za koga.

Inače sam profesorica ruskog jezika i povijesničarka umjetnosti, ali zasad ne radim u struci. Mnogo fotografiram, čitam, pišem, vozim bicikl, družim se, osluškujem i promatram.