Unatoč sporu i prepirkama teran će i dalje rasti, vinoljupci će ga i dalje piti...

Možda će kraj godine značiti i kraj prepiranja oko terana - imena koje obilježava sortu grožđa, ali i vino bez kojeg je nezamisliva vinska ponuda

piše: Saša Špiranec

Drama oko prava korištenja naziva teran sve je intenzivnija. Istarski vinari, uvjereni u pravo korištenja tradicijskog i povijesnog imena sorte koju uzgajaju stoljećima, očito ne misle popustiti pritisku dijela domaćih i europskih birokrata ma koliko bi to rizično moglo biti i za dio njihove egzistencije. Ekskluzivno pravo koje su prisvojili slovenski vinari s Krasa izabrana korištenja tog imena svima drugima jednostavno nisu pošteni iz najmanje četiri razloga.

Četiri razloga

Prvo, teran je naziv koji se odnosi na vino koje je povijesno rašireno na prostoru današnje Hrvatske, dakle Istre, zatim današnje Slovenije, uglavnom Krasa, te susjednih talijanskih vinskih regija koje graniče sa Slovenijom, pretežno Friulija. Tijekom povijesti cijela je regija, ne jednom, bila jedna država, ponekad Austrija, ponekad Italija, zatim se dijelila na Jugoslaviju u Italiju, a još dalje u povijest cijela je regija bila podijeljena između venetskih i franačkih plemića. Žitelji tog teritorija su osim vlasti dijelili i poljoprivredne kulture. Stoga, teran ne može pripadati više Slovencima nego Hrvatima ili Talijanima. Teran kao naziv pripada jednako cijeloj toj regiji gdje se povijesno uzgajao.

Drugo, slovenski vinari s Krasa usmjerili su blokadu korištenja naziva teran samo na Hrvate. Talijanima, koji je zovu terrano, ne brane ništa iako imaju jednako pravo na to. Ne znamo razloge dvostrukih mjerila u ovom slučaju. Vjerojatno su pragmatične političko-ekonomske prirode, ali nepravda zbog toga još više peče.

Treće, znanstvenim je radovima dokazano da je teran zapravo sorta, a ne tradicijski naziv koji označava geografsko porijeklo. Sorta se ne može zaštititi. Na ime sorte svatko ima pravo. Drugim riječima teran bi teoretski mogli zasaditi u Južnoj Africi ili Kaliforniji i imali bi jednako pravo na to ime kao i Hrvati ili Slovenci. Prenesemo li slučaj na jabuke, jonagold ili idared se pod istim imenima prodaju gdje god da su u svijetu uzgojene.

Četvrto, vinari s Krasa uzgajaju refošk, koji zovu kraški teran. Dakle, riječ je o sasvim drugoj sorti, pogrešno obilježenoj. To u vinogradarstvu nije rijedak slučaj. Primjerice, dugo se mislilo da je borgonja u Istri burgundska sorta gamay, zbog etimološkog putokaza u imenu, međutim, DNK analizom se utvrdilo da se radi o frankovki. O nedvojbenoj razlici između sorte refošk i sorte teran tim znanstvenika Agronomskog fakulteta u Zagrebu i Instituta u Poreču, predvođen profesorom Edijem Maletićem, objavio je rad u prestižnom znanstvenom časopisu Mitteilungen Klosterneuburg, potkrijepljen obiljem ampelografskih dokaza i DNK analizama.

Što kažu europski birokrati?

Ipak, zdravom razumu usprkos, europski birokrati i dalje su ledeno hladni. Podsjećaju na sve što je Hrvatska potpisala pristupajući EU i čude se u stilu “što ovi dosadni Hrvati uopće žele”. Ni naši birokrati nisu bolji. U razdoblju prije dva mandata, kad su Slovenci pokušali zaštititi sve što se zaštititi može, pa čak i naziv ajvar, što su Makedonci na vrijeme primijetili i uspješno obranili, spavali su dubokim zimskim snom, ugovore koje su potpisivali nisu do kraja iščitali…

Današnja politička postava najradije bi da se Istrani nekako pomire sa sudbinom i stišaju strasti, jer ne znaju kako riješiti problem. Strpljivo čekaju da bura prođe, a na kraju, ako ne ide drukčije, uvijek im ostaje fi nancijska i porezna represija kao adut u rukavu za smirivanje najbučnijih. Rješavanje problema u korist vlastitih građana nije im baš im komotna situacija u ovom slučaju, jer je zbog potpisanih obavezav cijela stvar prilično neugodna, a pokretanje tužbi ili lobiranje u Sloveniji za postizanje prihvatljivog dogovora djeluje im kao prezahtjevan izazov.

Konferencija o teranu

Stoga su se složni istarski vinari okupljeni u udruzi Vinistra još jednom organizirali i odlučili o svemu progovoriti javno. U utorak 9. prosinca u hotelu Antunović u Zagrebu od 11 do 17 sati održali su Konferenciju o teranu, na kojoj su iznešeni argumente javnosti na uvid. Čak 43 vinara (Dean Visintin, Franc Arman, Pino Rossi, Marijan Arman, Marko Fakin, Mario Banko, Bruno Trapan, Ivica Matošević, Daniel Coslovich, Cuj Daniel Kraljević, Roxanich, Moreno Degrassi, Commot, Cattunar, Klaudio Tomaz, Mario Peršurić, Vina Benazić, Alfredo Cossetto, Robi Bertoša, Vili Ritoša, Josip Franković, Dario Sirotić, Damir Mihelić, Peter Poletti, Marino Rossi, Giancarlo Zigante, Benvenuti, Pilato, Zigante Duvilio, Agrolaguna, Ivan Damjanić, Kabola, Valentina Sošić, Adrijano Prodan, Marko Geržinić, Zdravko Černeha, Vino P&P, Dešković, Kozlović, Matić, Coronica, Vivoda Davor i Vorić Josip) donijeli su svoje terane te ih ponudili javnosti na kušanje kako bi se vidjele količina vina koja se radi od te sorte i sloga svih njih kao proizvođača.

Dobri odnosi sa slovenskim kolegama

Zanimljiv detalj je kako istarski vinari, unatoč problemima koje imaju s kolegama sa slovenskog Krasa, izvrsno surađuju s onima iz slovenske Istre. S njima su baš ovih dana potpisali sporazum o partnerstvu na projektu Malvasia Tour Istra. Dakle, zajednički rade promidžbi Malvazije i Istre s obje strane granice. Dobre volje nije nedostajalo, što je jasan dokaz da se u slučaju Vinistre ne radi o svadljivoj skupini koja nekom želi uzurpirati pravo na egzistenciju, nego, dapače, u ovom je slučaju, gdje je u znatno povoljnijoj poziciji, pružila ruku podrške i razumijevanja kolegama s druge strane granice.

Umiješanost politike

Eventualni uspjeh ove borbe ponajviše će ovisiti o tome hoće li se i u kojoj mjeri politika uključiti u cijeli slučaj. Trenutna nezavidna sitacija može se razriješiti samo na dva načina. Dogovorom sa slovenskim kolegama i Europskom komisijom ili traženjem pravde na sudu. Za prvo su šanse gotovo nikakve jer su slovenski kolege s Krasa za sada potpuno nezainteresirani za hrvatsku dramu, stoga zapravo preostaje samo sudsko osporavanje zaštite imena. Sve argumente za uspjeh takvog spora, istarski vinari imaju. Povijesni aspekt je lako dokazati jer uzgoj terana na prostoru Istre je dokaziv do 600 godina unatrag, a ključan argument mogao bi biti važan znanstveni rad koji nedvojbeno dokazuje da je teran zasebna sorta, a sortu se ne može zaštititi. “Ampelographic and genetic studies into ‘Teran’/’Refošk’ grapes in Istria (Croatia)”, čiji su autori Edi Maletić, Jasminka Karoglan-Kontić, Darko Preiner, Silvio Šimon, Mario Staver i Ivan Pejić, znanstveni je rad kojim se nedvojbeno dokazuje različitost terana i refoška.

Potvrda znanstvenim radom

Dakle, ključni argument kraških vinara da je teran kraško ime za refošk ne stoji. Objavom rada u renomiranom znanstvenom časopisu potvrđena je njegova vjerodostojnost. Sada te argumente treba iskoristiti i pokrenuti pravnu bitku. Vrijeme je da politika preuzme odgovornost, angažira stručne i pravne timove te podrži svoje građane u borbi za ekonomski opsatnak i očuvanje identiteta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 09:27