ZAGREBAČKI ORIJENT: Raj za sladokusce gdje slastičarske finese koje dovode do ekstaze!

Mnoge se europske metropole mogu podičiti pokojom izuzetnom slastičarnicom. U takve svaki ljubitelj slatkog hodočasti s posebnom strašću i strahopoštovanjem. Na takvim se mjestima mogu probati najzamamniji okusi i neslućene kombinacije slatkoga najvećih majstora ovog sasvim posebnog ogranka kuharstva. Zagreb ima sreću što ima jednu koja može stati uz bok svake takve slastičarske meke. Osim toga, za naše prilike, u kojima su kontinuitet i bilo kakva dugotrajna tradicija jako rijetka kategorija, slastičarnica Orijent u Maksimirskoj ulici, nedaleko od Kvaternikova trga, postoji već 81 godinu! Već sama ova činjenica vrijedna je velikog poštovanja, no ono što je ipak najvažnije nama strastvenim ljubiteljima slatkog jest da ovdje možete probati sve same slastičarske finese.

Na zanatu i osnovnim receptima nekadašnjeg slastičarskog majstorstva oca Zulfija Tahirija njegove kćeri Šeherezada i Ildeza te Ivan Sučević, suprug gospođe Šeherezde, uspjeli su se vinuti na sam tron domaćeg slastičarstva. Ti su kolači one posebne, ne preizražene slatkoće u kojima se najrazličitije kreme u okusima natječu s maštovitim tjestastim “bazama” na koje su postavljene. Ovdje se sve spravlja od jako kvalitetnih dodataka, najfinijih belgijskih čokolada, ali kad recept koji smišljaju to zahtijeva, dobre su neke i od domaćih proizvođača. Na najfinijem maslacu, orasima, bademima, lješnjacima i jajima tu se ne štedi pa nas neki od okusa podsjećaju na onaj već tako rijetki tek domaćih kolača kad su nam se bake željele posebno “producirati” pred gostima.

Ono što je posebnost ove slastičarnice jest da svako malo predstave novi kolač, najčešće tortu, tako da vam uz onaj koji vam je otprije najdraži uvijek zazubice rastu kakvi će biti okusi tog novog kolača. Osim najfinijih likera, ovi veliki majstori slastičarstva u svoje kolače vole umiješati i voće, pa sami kandiraju agrume, rade razne pekmeze i marmelade i najrazličitije slične izvedenice o kojima baš puno niti ne pričaju nikad ne želeći do kraja otkriti sve sastojke svojih recepata.

Tomislav Kristo / CROPIX

U njihovoj vitrini, u kojoj je uvijek barem trideset različitih kolača u spomen na tradiciju, tu su uvijek štrudle od jabuka i višanja, kremšnite, šaumpite i baklave. Obično u siječnju, na samo koji mjesec, ta se brojka povećava posebnim “retro” dijelom vitrine u kojoj se onda možete sladiti klasicima: doboš ili punč tortom, marcipan panjićima, bohem kockama…

Tomislav Kristo / CROPIX

Od svih ostalih kolača koje možete probati samo u Orijentu, meni su najdraži Četvrta dimenzija, Peti element, Šesto čulo i Sedmi kontinent. Sve su to u formi torte kojima je imena nadjenula vjerna Orijentova sljedba na svojevrsnom natječaju. To su sve dacquoise, dakle kolači u kojima se izmjenjuju redovi kreme (u svakom od kolača drugog okusa), nježnog “tijesta” s orasima, bademima i lješnjacima te vrlo tankim pločicama čokolade koja se ponavlja i na vrhu. Okusi ovog čuda od kolača u stalnoj su mijeni pa želite da vam zalogaj što dulje traje ne bi li odgonetnuli otkud ti užici.

Tomislav Kristo / CROPIX

Tomislav Kristo / CROPIX

Najnoviji od te meni posebno obljubljene “linije” je Osmi putnik u kojem se dva deblja sloja kreme od oraha još pri vrhu dopunjuju pjenastijom čokoladnom i sasvim malom količinom krokanta kao novom teksturom. Nisam još sasvim siguran, ali mislim da mi ovaj prelazi u favorite. Osim spomenutih torti, ovdje se često sladim beze tortom, a dodatna ovisnost o ovom mjestu zapravo je zbog mog najdražeg kolača još iz djetinjstva - išlera.

Tomislav Kristo / CROPIX

Samo u ovo doba godine, uz desetak najfinijih božićnih kolača među kojima su i neki od najpoznatijih slastičarskog svijeta, može se jesti ovaj u biti vrlo jednostavan, a u Orijentovoj izvedbi za mene jako, jako fin kolačić. Dva tanka sloja prhkog tijesta među kojima je pariška krema obilno su preliveni čokoladom. Samo jedan zalogaj za slatku ekstazu.