Tradicionalni običaj

Zašto su u Međimurju pisanice ‘črne‘ i zašto se rade za nedjelju iza Uskrsa

 Nikola Zoko
Nekad su ovakve pisanica radile vještije žene od kojih su ih oni koji nisu bili vični toj vještini kupovali ili mijenjali za jaja

Koliko je gradova u Hrvatskoj, toliko je tradicionalnih običaja bojanja pisanica koji se prenose s koljena na koljeno. I tako se, naime, priča o baštini, kulturi, načinu života. U Međimurju je priča posebna, o čemu će vam posvjedočiti i Riznica Međimurja, jedinstven muzej u strogom centru Čakovca. Ondje u ovo blagdansko vrijeme, ali i tijekom godine, kroz interaktivne radionice Biserka Vučenik pokazuje kako se ukrašavaju pisanice "po starinski". U Međimurju su pisanice crne, odnosno "črne", kako bi se ne njima vidjela sva ljepota njihova ukrašavanja.

image
Nikola Zoko

Pisanice su sastavni dio običaja "sestrenja" i "bratimljenja". Dva mladića ili dvije djevojke se "bratime" i "sestre" tako da jedan drugome, odnosno jedna drugoj, naizmjenično pružaju pisanice u ruku uz istovremeno govorenje: ‘‘Sestra, nevesta - Za naveke sestra" ili "Brat, brat - Za naveke brat". Ovaj je običaj zabilježen je u pisanim izvorima već 1895. godine te predstavlja odjek raširenog južnoslavenskog običaja. "Pobratimljeni" mladići i "posestrene" djevojke od tog trenutka su se međusobno nazivali "pisanim sestrama i braćom‘‘.

image
Nikola Zoko

Inače, posebne su iz dva razloga: crne su podloge i na sebi imaju cvjetne ili druge motive pa ih nazivaju crnim pisanicama, a njihova je izrada posebna i vrlo zahtjevna. Naoko krhko jaje se u svakoj fazi izrade može nepopravljivo oštetiti što postupak izrade vraća na početak. Upravo zato su ukrašavanje pisanica radile samo vještije žene u selu od kojih su ih oni koji nisu bili vični toj vještini kupovali ili mijenjali za jaja. Svaka "črna pisanica" je zapravo minuciozno izrađeni unikat, a "črne pisanice" u Međimurju su se izrađivale za "Pisanu nedjelju" nakon Uskrsa.

image
Nikola Zoko

Postupak izrade pisanice počinje iscrtavanjem kontura voskom u raznim bojama na ljuski jajeta i to uz pomoć drvenog štapića na čijem je vrhu namotan komad bakrene žice oblikovane kao kljun "kičica". Kičicom se prelazi preko plamena svijeće kako bi se zagrijala i kako bi se u dodiru s pčelinjim voskom dobila tekuća masa za iscrtavanje kontura. Motivi su se uvijek iscrtavali okomito, a vertikalno se ispisivao tekst. Potom se konture trebaju obojiti - nekad je za to korišten krep papir prepunim boje koji se izrezao i vlažio te stavljao preko konture dok se ne dobije lijep intenzitet boje. U današnje vrijeme, moderne domaćice prekrivaju konture flomasterima. Polja između ocrtanih kontura se tada pune voskom, odnosno "čoskaju" jednakom tehnikom kao i iscrtavanje kontura. Iscrtana pisanica se tada stavlja u vodu u kojoj je otopljena čađa ili po međimurski "sađe" te kuhaju sve dok se jaja ne skuhaju, a stijenke jajeta postanu intenzivno crne. Kako bi bila sjajna, domaćice su pisanica ulaštile s masti ili slaninom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 05:43