Ova peciva napravila sam u čast najboljem pecivu iz pekarnica koje je ikad postojalo, predobra su!

Jeste li ikad primijetili kako sve najbolje stvari u pekarnicama, slastičarnicama i dućanima odjednom, nakon što se na njih navučete, jednostavno nestanu? Ne znam kakva je to politika, ali ako pitate mene, nije dobra. Naime, prije desetak godina, kada sam kao studentica krenula na svoj prvi posao, svako sam jutro putem prolazila pokraj nekoliko pekarnica. Ponekad, onako jednom u dva tjedna, stala bih u jednoj od njih i kupila pecivo s tunom. Ali, to nije bilo obično pecivo, to je bilo najbolje pecivo koje možete zamisliti. Nešto kao pizza zamotana u klipić, punjena kremastim nadjevom od sira, tune, rajčice i kukuruza (ako se dobro sjećam).

Tijesto je izvana bilo savršeno hrskavo, a iznutra pahuljasto i dan mi je odmah bio ljepši kada bih uspjela naletjeti na još vruće pecivo koje su tete prodavačice tek izvadile iz pećnice. Godinu ili dvije poslije ukinuli su ga iz prodaje i nikada ga više nisam vidjela, ali okusa i tekstura sjećam se još i danas.

Lidija Lončarić/

Dugo razmišljam da to pecivo napravim kod kuće, iako znam da nikada ne bih mogla postići ono što naprave strojevi i visoke temperature pećnica, ali jednostavno, toliko sam se puta sjetila tog okusa da sam ipak popustila pred samom sobom. Zasukala sam rukave i bacila se na izradu. Dok se tijesto dizalo, dugo sam razmišljala o nadjevu jer, činilo mi se, ovaj u pecivu iz pekarnice bio je neobično kremast, kao da je u pitanju bešamel. Ipak, nesigurna u to, taj sam korak odlučila preskočiti i spojila samo ono što mi je ostalo u sjećanju, uz dodatak sitno nasjeckanog luka (jer tuna i luk se, ne vole, već obožavaju). Oblikovala sam ih na dva načina, originalni i u male paketiće, samo da se osiguram da nadjev neće iscuriti, i oba su ispala odlično. Hrskavo, bogato punjeno, sočno i slasno, na trenutak me vratilo u dane kada sam bila siromašna studentica i peciva iz komercijalne pekarnice predstavljala su mi pravi mali gastro doživljaj.

Lidija Lončarić/

Tuna peciva (a nije pizza)

Za tijesto:

400 g bijelog brašna

250 ml tople vode

10 grama svježeg kvasca

1 žličica šećera

2 žličice soli

3 žlice maslinova ulja za tijesto

Nadjev:

1 konzerva tune

2 kugle mozzarelle

1 ljutika

1 mala konzerva kukuruza

1 rajčica

još maslinova ulja

U toploj vodi otopite kvasac, šećer i jednu žlicu brašna te pustite da stoji na toplom kako bi se diglo. U veću posudu stavite ostatak brašna i, kada se kvasac zapjeni, dodajte ga brašnu. Zamijesite tijesto, a kada su se sastojci povezali, dodajte i sol te dvije žlice maslinova ulja, jednu po jednu. Mijesite 10-ak minuta dok ne dobijete glatku kuglu. Premažite preostalom žlicom maslinova ulja i pustite na toplom da se diže. Kada se tijesto diglo, razvaljajte ga ili rastegnite rukama u pravokutnik, oko pola centimetra debljine. Podijelite ga na jednake pravokutnike i svaki punite s malo mozzarelle, tune, sitno nasjeckane ljutike, nasjeckane rajčice i kukuruza. Oblikujte po želji i premažite maslinovim uljem. Pecite na 250 stupnjeva na dnu pećnice 20-ak minuta, a zatim još 5 minuta pri vrhu kako bi peciva poprimila boju. Poslužite toplo.