Osamdesetih godina prošlog stoljeća mnogi se prisjećaju s nostalgijom. Kultne godine balansirale su između prošlosti i budućnosti, Istoka i Zapada, tradicije i avangarde. Taj dašak promjena, ali i baštine, mnogi su već mogli vidjeti u knjizi koju su naše bake pažljivo čuvale na svojim policama. ‘Knjiga za svaku ženu‘, bila je svojevrsna ‘google tražilica‘ onog doba, a tradicionalni dio sadržavao je savjete vezane uz vođenje kućanstva - recepte, vodič za ručne radove, savjete za odgoj djece... S druge strane, dobar dio knjige bio je posvećen zdravlju, kulturi ponašanja, radovima poput instalacija i održavanja aparata i strojeva. Stoga ne bismo pogriješili kad bismo rekli kako je ova knjiga bila puno više od ‘knjige za svaku ženu‘ - taj bi naslov koji sve kućanske poslove prepušta isključivo ženama danas ionako bio vrlo problematičan - ona je bila vodič za kućanstvo koji je mogao u trenu pomoći bilo kojem članu domaćinstva, bez obzira na spol.
Naravno, nama je u izdanju iz 1983. godine za oko zapeo kulinarski dio koji uz recepte donosi tehnike kuhanja, osnove zdrave prehrane, savjete za zamrzavanje hrane, malu enciklopediju pića i serviranja...
Knjiga sadrži tek nekoliko ideja za ručak, a većinom je bazirana na savjetima koji mogu pomoći kod obrade namirnica, njihovo skladištenje i valjanu pripremu. Odlučivši zakoračiti u povijest, rekreirali smo pravi ručak iz 80-ih, koristeći dobro poznate sastojke na način koji je bio prezentiran još prošlo stoljeće, ali i uzimajući u obzir trikove kada je u pitanju obrada hrane.
Iako ovaj ručak i danas pripremamo na sličan način, i osamdesete su, ako pričamo o gastronomiji, imale svojih posebnosti. Tako je maslac bio gotovo u svemu (dok ga još, iz "zdravstvenih" i ekonomskih razloga, velikim dijelom nije potisnuo maragarin), a zasitni mesni obroci (jer se tadašnja generacija protiv povremenih nestašica mesa uspješno borila puneći velike zamrzivače, tzv. škrinje sindikalnim svinjskim polovicama ili dostavama rodbine s tada još relativno bogatog sela), izgledali su kao da nas pripremaju za još jednu smjenu u ‘fabrici‘.
Pred sebe smo stavili gotovo 700 stranica debelu knjigu, odabrali recept za ručak i bacili se na posao.
Bili su tu pohani riblji fileti, riba u mrvicama, pečena rajčica, mladi kelj s umakom, slana pita od luka, sira i fileta - ali nama je za oko zapeo recept koji kao da nas je vratio u doba kada smo još s djetinjim zanosom hrlili k bakama kako bismo utažili glad nakon cjelodnevne igre.
Odabrali smo recept za popečke od govedine i zaprženo povrće, koje smo prvo odlučili pripremiti.
ZAPRŽENO POVRĆE
Trebat će vam:
8 mladih krumpira
2-3 mlade tikvice
4-5 zrelih tvrdih rajčica
2 zelene paprike
maslac po potrebi
sol i papar
goveđa juha od kocke
peršinovo lišće
2-3 velike žlice parmezana
Priprema:
Krumpire smo ogulili, oprali i narezali na ploške, baš kao i ostalo povrće. Vatrostalnu posudu prema uputstvima smo obilno namazali maslacem (kada kažemo obilno mislimo zaaaista obilno) te ga u redovima slagali u posudu baš kao na fotografiji iz knjige.
Posuli smo sol i papar te dodali maslac (možete preliti s otopljenim ili pak nasumično stavljati komadiće čvrstog maslaca kao što smo i mi napravili). Tada smo sve polili juhom dok povrće nije bilo prekriveno i stavili peći u pećnicu na 190 stupnjeva oko 40-ak minuta.
U receptu napominju kako nakon što je ono pečeno treba odliti višak juhe, što smo i napravili te po povrću posuti parmezan i peršin pa sve kratko zapekli na 250 stupnjeva.
Vrijeme koje smo imali dok se peklo povrće iskoristili smo kako bi pripremili popečke.
POPEČCI OD GOVEDINE
Trebat će vam:
1 kg samljevenog goveđeg buta (možete koristiti i junetinu)
1 jaje
2 velike žlice pirea od rajčice
papar i sol
Worcestershire umak
1/4 male žlice ljute crvene paprike
sok od dvije čene (režnja) češnjaka
sok od 1/2 limuna
6 malih žlica maslaca
Priprema:
Iako se u receptu navodi govedina kao izbor mesa, mi smo se odlučili za junetinu (što može biti i vaš izbor ukoliko ne nađete komad finog goveđeg buta). Meso, pire od rajčice, papar, sol, Worcestershire umak, ljutu papriku i sok od češnjaka dobro smo izmiješali.
Od mase smo oblikovali 15-ak popečaka (ukoliko se odlučite na one manje). Na tavu smo stavili svinjsku mast te smo ih pekli na srednje jakoj vatri dok nisu postali dobro pečeni, točnije dok nisu poprimili smećkastu boju. U knjizi se savjetuje da na svaki pladanj uz popečke dodate još jednu žlicu maslaca i par kapi limuna. Maslac je naravno 80-ih bio neizbježan u količinama koje danas u većini slučajeva ipak zaobilazimo. Uostalom, tko se uopće bavio kolesterolom tada? Bilo je to vrijeme uživanja pa smo se odlučili prikloniti cijelom vibeu.
Uz recept koji smo pratili listali smo stranice na kojima su se nizali savjeti poput toga da je za pečenje u tavi potrebna tava s debelim dnom i poklopcem. Navode i da ako pečemo nagle teleće odreske, pileću jetru ili pak bifteke, nije potrebna masnoća već dno tave trebamo samo posuti s malo soli. Ako se ipak odlučite za masnoću, ulje koristimo tek malo da se meso ne bi zalijepilo.
Kod prženja navode i kako meso, u ovom slučaju naše popečke, ne smijemo zbiti jedno na drugo već ostaviti prostor, kao i da masnoće u tavi treba biti jedan centimetar, najviše dva.
Za podmazivanje kalupa, savjetuju nam da koristimo pero ili kist, a kada vadimo naše jelo iz istoga, trebali bismo masu tankim nožem odvojiti od stijenki kalupa pa ga prekriti daščicom, okrenuti i laganim pokretom istresti na nju.
Nalazi se tu i mali rječnik uobičajenih kulinarskih izraza, savjeti za iskusne i neiskusne, fotografije mesa kako bi znali prepoznati kare, but, hrbat...
Gotovo sto stranica savjeta za sve one koji vole kuhati čekat će neku drugu priču, dok smo mi spremni za finalni sud.
Miris jela, pomalo i očekivano, vratio nas je u djetinjstvo. Iako bi povrće danas vjerojatno prelili vrhnjem, izbacili poprilične količine maslaca, a popečke pekli na puno manje masnoće (ili bar izbjegli dodavati mast u i na njih), pohrlili smo za stol.
Popečci su bili mekani i sočni, a izvana taman hrskavi. Nije nedostajalo ni pikantnosti ni sočnosti, a kako o ne bi bilo kada su se kupali u maslacu i masti. Zapečeno povrće bilo je mekano, a oduševilo nas je što 80-ih nisu zaboravili kako je parmezan odličan dodatak zapečenim jelima. Danas svakako koristimo više začina, pa bi dodatak origana bio dobar touch ovom jelu.
Zaključno, ako se želite na jedan dan vratiti u djetinjstvo ili mladost, prisjetiti se bakinih ručkova, donijeti si dašak nostalgije, a opet biti jedna urbana žena pustite si ‘Frku‘ Zdenke Kovačiček i krenite pripremati jelo koje nikada neće izaći iz mode.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....