Ponovno smo se vratili u malu prijestolnicu hrvatskog fine dininga, u Rovinj, ovaj put u restoran Agli Amici, smješten u mondenom okruženju šetnice Maistrina Grand Park Hotela, neposredno iznad ACI marine. Nakon što je u ono još nesigurno Covid doba, početkom ljeta 2021., restoran otvoren, mnoge je iznenadilo što je nepuna tri mjeseca nakon toga već ušao u Michelinov vodič i dobio jednu zvjezdicu. Tome je zasigurno pripomogao renome vlasnika i glavnog chefa, jer Emanuele Scarello proslavio se restoranom istog naziva smještenom u mjestašcu Godia, praktički u samom predgrađu Udina, koji dvije Michelinove zvjezdice nosi još od 2013. i važi za jednu od doista najvažnijih gourmet destinacija sjeveroistočne Italije.
Prvi jesenski dani i još toplo vrijeme bili su prilika za večeru na terasi. Dakle, restoran ima samo šest stolova na terasi s koje možete uživati u pogledu na Rovinj, a onima zaluđenima morem možda su dojmljiviji brodovi i jarboli obližnjih jedrilica smještenih u marini. U prvo su se vrijeme nudila tri degustacijska menija, sada su u ponudi dva: jedan "klasični", koji je više posvećen matičnom restoranu u Godiji, i meni Istra, nadahnut istarskim namirnicama i kuhinjom, za koji smo se odlučili. Upravo se krenulo s novim jesenskim menijem pa nam je bilo to draže što smo malo pričekali s dolaskom.
Ukratko, dojam prema onom što smo dobili na tanjurima bio je izuzetan, dok je opći dojam s obzirom na ozbiljni renome i status restorana s Michelinovom zvjezdicom dijelom ipak bio ispod očekivanja.
Kad pristignete na terasu, posjednu vas u lounge dio s foteljama gdje vam se posluže pozdravi iz kuhinje. Atmosfera je prilično ugodna, a takvi su bili i zalogajčići koje smo dobili.
Izvrsno gourmet putovanje počeli smo rekonstruiranom meduzom, sastavljenom od krema tikvica te pjenice od krumpira na koje je postavljeno meso dondola i vongola te cvijet tikvice, da bi sve bilo prekriveno želeom na bazi temeljca od dagnji. Izvanredno ukusno i nježno predjelo kojem je za naš ukus možda nedostajalo još sasvim malo više mineralnosti. Neovisno o tome, uživali smo.
No, bio je to tek početak jer idući naizgled jednostavan tanjur donio je dodatno zadovoljstvo. Spaghetti s morskim biljem i šugom na bazi ulja slanih inćuna, rižinog octa i limunova soka s dosta papra bili su izvanredno izbalansirani. Blagu masnoću inćuna izvrsno je nadopunjavala kiselina octa i limuna te dodatno hrskavi, mladi motar, a pašta je bila idealno živa.
Nastavilo se jednako impresivno s meko kuhanim jajetom prekrivenim blagim salsa verde umakom na posteljici od mariniranog poriluka, posipanim ponovno morskim biljem, uz što je poslužen sendvič od dva keksa napravljena od brašna i odležalog sira Veli Jože, punjen kremom od tog istog sira te posipan naribanim crnim tartufima. Ideja je bila te dvije stvari jesti zajedno. Neutralan okus jajeta te masnoća i intenzivan okus keksa izvrsno su se nadopunjavali, a spoj meko kuhanog jajeta i tartufa valjda je jedna od esencijalnih gourmet priča. Ugodan okus dugo je ostao u nepcu, jednako kao i kod prethodne pašte. To je bilo jako dobro.
Slijedio je još jedan pun pogodak, tortelli punjeni jarećim mesom iz Pazina u umaku od komorača i vode od dondola s mesom istih školjaka, posipani peršinom i mladim motrom, za stolom preliveni dimljenim maslacem. Još jedno izvrsno jelo izvrsno izbalansiranih sastojaka koji naočigled na prvu ruku ne bi išli zajedno. No, mineralnost mesa dondola i svježina motra fino su se spojili s aromatičnošću punjene pašte i maslaca.
Kao posljednje za stol su stigle goveđe obrazine dugo pirjane u teranu poslužene uz redukcije od terana i porta te buzare od jastoga, blanširani korijen od peršina i pržena okruglica od mesa škampa punjena umakom od pečenja. Iskreno, u odnosu na prethodne tanjure ovaj je bio prilično inferioran. Meso, iako vrlo mekano, bilo je pomalo presuho i bez konkretnog, pamtljivog okusa, a niti dodaci nisu podigli doživljaj. Na svu sreću, ostala su sjećanja na prethodne tanjure.
Preddesert definitivno nam je pročistio nepce, granita od aronije pripremljena s tekućim dušikom za stolom bio je ne samo atraktivan već i osvježavajući uvod u desert, destrukturirane, obrnute palačinke. Krema od čokolade bila je prekrivena šljivama u obliku džema te fermentiranim i svježim šljivama na što je položen bulgur, sladoled, karamel i preko svega rižin papir. U svakom slučaju zanimljiv kraj velike večere.
Jedina zamjerka koju bismo mogli dati kuhinji jest to što u istarskom jesenskom meniju nije korišten bijeli istarski tartuf što bi bilo očekivano. Vjerojatno je korišten ljetni crni tartuf jer zimskom crnom tartufu još nije sezona, izlov mu počinje tek krajem godine. No, ukupni doživljaj hrane bio je, kao što smo kazali, izvanredan.
Ono što nam se manje svidjelo bio je servis, od kojeg smo očekivali višu razinu. Konobari, osim osnovne profesionalnosti i dovoljne doze srdačnosti, na trenutke su ostavljali dojam zbunjenosti i površnosti, na trenutke čak i nepoznavanja sastojaka jela, što se ne očekuje u restoranu s Michelinovom zvjezdicom. Tako je konobar pri predstavljanju tanjura s meko kuhanim jajetom i sendvičem od sira nagrađivani Latusov odležali kravlji sir Veli Jože predstavio kao ovčji. Na što smo ga upozorili. Tu i tamo izgubili bi se pri prezentaciji tanjura, također.
Najslabiji dio bila je prezentacija vina, koja je općenito bila poprilično površna, bez previše detalja i priča koje bi gosta mogle zainteresirati, ispod razine koju poznajemo i na koju smo navikli u ozbiljnim restoranima, a niti wine pairing nije bio baš najuspješniji.
Tako je na primjer Graševina Mačovo Brdo malog slavonskog podruma Mihalj bila predstavljena jedino kao "kutjevačka graševina" što može biti zbunjujuće, a svakom malo boljem poznavatelju čak pomalo i smiješno. Opis je točan, ali riječ je vinu malog i zanimljivog podruma koje definitivno nije mainstream proizvod velikog kombinata na koji bi opis mogao asocirati, što se sommelier nije potrudio objasniti. Friulano Vie di Romans predstavljen je također tek površno kao vino iz sjevernog dijela Udina, ili nekako slično, a nije uopće spomenuto da je riječ o popularnoj sjevernotalijanskoj sorti Tocai, Tocai Friulano (za koju je Friulano najnoviji naziv nakon nesuglasica s Mađarima).
Cijena degustacijskog menija iznosila je 170 eura, piće s wine pairingom i šampanjcem kod predjela stajalo je 80 eura što su uobičajene cijene za restorane ove razine u Hrvatskoj. S obzirom na doživljaj hrane riječ je vrlo dobroj vrijednosti za novac, no na servisu treba poraditi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....