Svaki put kada smo posljednjih godina vikendom svratili na ručak u Vinodol, naručili bismo neke od njihovih klasika, koji nas ne bi razočarali, bili bi sasvim dobro pripremljeni i ukusni, ali nikada iz ovog restorana nismo izašli toliko zadovoljni kao nedavno. U Vinodol smo, naime, na jedan običan ponedjeljak oko 14 sati svratili na ručak bez rezervacije i velikih očekivanja, a izašli odlično raspoloženi, za što nije bilo krivo vino, već dobra, drugačija i uzbudljiva hrana.
Dio jela naručili smo iz njihove tjedne, a dio iz stalne ponude i to se pokazalo kao pun pogodak. Na našem su se stolu tako našle šarene cherry rajčice na kremi od badema i bosiljka uz marelice i ulje smokvinog lista (7 €), odrezak patlidžana s kozjim sirom (14 €), ceviche od brancina na grilanoj lubenici (15 €), zatim ravioli s janjećim paprikašem (24 €), brudet od grdobine s kozicama, dagnjama i palentom (24 €) i pačja prsa s panisseom (30 €). Za desert smo odabrali sladoled od kadulje i tart od marelica i badema (oboje 7 €), te mocha caramel kolač od kave (6 €).
Predjela su bila najbolji dio ručka i svidjela su nam se toliko da smo odmah naručili i košaricu kruha kako bismo njime mogli pokupiti sve umake i ostatke s tanjura. Cherry rajčice bile su zbilja šarene, bilo je žutih, zelenih i crvenih, svaka je na tanjur donijela posebnu dozu svježine, drugačiju teksturu i okus, a umak od badema i bosiljka s dodatkom marelice, koja gotovo da je pretvorena u džem, jelu su dali slatkoću i taman dovoljnu težinu da ga učine kompleksnijim. Voljeli bismo samo da je ulja od lista smokve bilo više, jer bilo je odlično i upravo smo zbog njega tanjur čistili sve dok na njemu nije ostala niti jedna mrlja.
Ceviche od brancina s grilanom lubenicom, nektarinama, krastavcima, lukom i umakom od kokosa i zelenog curryja također je bio odličan, pa čak i fantastičan. Osvježavajuć i lagan, ali istovremeno konkretan, sladak i slan, jednostavan, a opet dovoljno aromatičan i, ono što nam se posebno svidjelo, blago pikantan, baš kakav i treba biti. Svakako favorit ovog ručka.
Patlidžan s kozjim sirom, mole umakom i tostiranim orasima bio je, za razliku od prethodna dva jela, nešto jači, teži i zasitniji, kako izgledom, tako i okusom. Iako je patlidžan ljetni plod, cijelo jelo imalo nam je prizvuk jeseni, što nije loše, ali nakon dva svježa i ljetna predjela, patlidžan u ovoj kombinaciji jednostavno nam je bio prejak.
Nakon predjela, uz kratku pauzu i koju čašu lagane Kozlovićeve Valle, kupaže malvazije i sauvignon blanca, koju smo pili kroz cijeli ručak i koja je, zapravo, baš lijepo, blago i svježe ljetno vino, na stol su stigla glavna jela. Točnije, ravioli punjeni paškim sirom s jogurtom i mentom i janjećim paprikašem u Vinodolu su tehnički toplo predjelo, ali u ovom nam je slučaju porcija bila sasvim dovoljna i zasitna. Meso je bilo iznimno meko, punjenje aromatično, a cijelo jelo, unatoč janjetini, jednostavno i lagano. Točno ono što nam je ljeti i potrebno.
Brudet od grdobine bio je bogat, s dodatkom dagnji, kozica i konkretnom porcijom palente. Za stol je došao u posebnoj tavi pa smo tako mogli dozirati koliko čega u kojem trenutku želimo na tanjuru i u pojedinom zalogaju. Umak je bio aromatičan, dobro začinjen, a dodaci kao što su mesnati plodovi kapara dobrodošao dodatak.
Pačja prsa s panisseom (torticom od slanutkovog brašna) poslužena su uz ukiseljeni komorač s narančom i jus. Meso je ostalo sočno, iako je jedan komad bio jače pečen od drugog, panisse je bio korektan, ali ne i spektakularan i možda bismo uz patku ovdje voljeli vidjeti neki drugi, aromatičniji i zabavniji prilog, ali je zato ukiseljeni komorač svojom svježinom lijepo podigao cijeli tanjur. Rekli bismo, poluklasično jelo s kojim ne možete previše pogriješiti.
Baš kao i predjela, deserti s tjednog menija u Vinodolu također su nas ugodno iznenadili. Tart od marelica i badema s ganacheom od bijele čokolade i vanilije i kompotom od ružmarina i marelica bio je pravo ljeto zarobljeno u desertu. Nije bio presladak, bio je taman kiselkast koliko marelice i moraju biti, s nekoliko različitih tekstura koje su cijeli desert povezale u smislenu cjelinu. Dugo nismo jeli ovako dobar kolač od marelica i u Vinodol bismo se već danas vratili samo na još jednu porciju ovog tarta (dobro, možda i cevichea).
Sladoled od kadulje s kremom od višanja i crumbleom od indijskih oraščića i prosa bio je dobar, ali više od samog sladoleda, koji je na stol stigao pretvrd, a takav je i ostao, svidjele su nam se sve druge komponente. Dodatak prosa je crumble učinio zabavnijim u ustima i zanimljivijim, a krema od višanja dala je cijelom desertu potrebnu kiselinu i slatkoću.
Treći desert, koji je ovdje isti posljednjih nekoliko godina, bio je korektan, kremast, sladak i kavast, točno ono što smo od njega i očekivali kada smo pročitali opis. Očito je u pitanju desert koji gosti Vinodola vole i zato ga ovdje jednostavno nemaju potrebe nadograđivati. I to je sasvim u redu.
Svakako valja spomenuti kako nas je lagana gužva i stalni protok ljudi kroz restoran u ponedjeljak u 14 sati, na vrhuncu sezone, ugodno iznenadio, jer ne viđa se često. Komentirali smo to s osobljem koje nam je objasnilo da ostalim danima u ovo vrijeme imaju daleko više gostiju te da je ovo, zapravo, slabiji ponedjeljak nego inače. S obzirom na taj komentar, očekivali smo da će usluga biti brža i bolje uigrana. Na neka smo jela, naime, čekali i do 20-ak minuta. Na čekanje se nismo žalili kada su u pitanju bila glavna jela, no deserti koji su ionako pripremljeni unaprijed, na stol su trebali stići puno brže.
Unatoč malom zastoju, iskustvo ručka u Vinodolu usred tjedna svidjelo nam se daleko više nego vikendom, točnije nedjeljom što smo do sada uglavnom prakticirali, i svakako ćemo ga ponoviti.