U samom središtu Vukovara u prekrasno preuređenoj baroknoj palači obitelji Paunović, nalazi se vjerojatno najljepši restoran u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Domestic House Lola. Godinu dana nakon posljednje recenzije i nešto više od tri godine od otvorenja restorana i pansiona, odlučili smo ponovno posjetiti Lolu.
U vrijeme ručka nije vladala velika gužva i posjetitelji su uglavnom bili turisti, a i po stranim registracijama na parkiralištu čini se da su stranci i česti gosti u pansionu, što je sasvim razumljivo, jer se radi o iznimno lijepom prostoru u samom centru Vukovara, ali s cijenama koje su primjerene ovoj kategoriji smještaja.
Jelovnik se sastoji od dva glavna dijela, jela street food stila i glavna jela, dok su nešto skromniji ostatak ponude dječja jela, predjela, deserti i, posebno zanimljivo na istoku Hrvatske, veganska jela.
Konobar je bio iznimno ugodan: plah i pomalo stidljiv, ali vrlo uslužan i ljubazan. Kako smo bili dosta gladni, odlučili smo za predjelo podijeliti slavonski fish and chips (17 €) i beef philly ciabattu s krumpirićima (13,50 €). Od glavnih jela smo naručili šurlice s piletinom (8,50 €), brassato (odnosno brasato) od divljači (15,50 €), ragu od divljači i šumskih gljiva (15,50 €) i confit od vrata crne slavonske svinje (17 €). Kako nas je čekala vožnja, odustali smo od izbora butelje s vrlo dobre i duge vinske liste na kojoj se nalaze i podunavska, ali i priobalna vina, te smo uzeli vrhunski merlot Dubrovačkih podruma i vrhunski Trsov traminac koji se toče na čaše. S obzirom na ostatak liste, šteta je što se jako malo vina toči na čaše.
Predjela su nam se jako svidjela. No, ono što će, na žalost, nakon predjela pratiti i ručak su zamrznute četvrtine krumpira iz friteze. Philly steak nam je vrlo drago jelo koje u Hrvatskoj, a pogotovo u Slavoniji, nemamo često prilike jesti u restoranima, tako da nas je oduševila ova verzija s krem sirom (iako u jelovniku piše cheddar, od cheddra nismo vidjeli ni ch) i krupno narezanim komadima bifteka, uz koji su se vrlo lijepo slagali paprika i ljubičasti luk, kao u originalu. Ne zamjeramo kupovnu ciabattu jer bila je vrlo ukusna, mekana s hrskavom koricom i dobro tostirana, tako da je vrlo dobro zamijenila originalna peciva za ovaj sendvič. U normalnim okolnostima, ovaj sendvič uz salatu sasvim je dovoljan za vrlo ukusan ručak.
Drugo predjelo nam se također iznimno svidjelo. Koncept slavonskog fish and chipsa je vrlo očit i pruža velike kreativne mogućnosti, od vrsta ribe (šaran, som, smuđ, kečiga…), dodavanja mljevene paprike, papra, češnjaka i sličnih začina tipičnih za slavonsku kuhinju, pa do priloga koji može biti pripreman na različite načine. U Loli su se odlučili za komade smuđa u tankom pivskom tijestu uz dodatak ‘‘ljute‘‘ šalše uz, opet, pržene zamrznute četvrtine krumpira. Domaća šalša je bila izvrstan dodatak za umakanje ribe, nismo osjetili nikakvu ljutinu, ali fino se slagala s dobro začinjenim sočnim komadima smuđa. Jedino što nam se baš nije svidjelo je cijena, jer 17 eura je malo previše za ovo jednostavno jelo, koju samo dijelom može opravdati korištenje smuđa.
Šurlice su bile najslabiji tanjur od glavnih jela. Iznimno blage, pesto genovese vrlo slabo se osjetio usprkos jarko zelenoj boji jela, pa pretpostavljamo da se radi o kupovnoj varijanti, dok su šurlice isto tako bile kupovne i pomalo bezukusne, a zabatak je bio u toliko sitnim komadićima da se praktički nije osjetio. Ovako pripravljeno, ovo jelo definitivno može ići u dječji dio jelovnika. Ragu s divljači i šumskim gljivama bio je vrlo ukusan i napravljen po pravilima struke s mesom koje se raspadalo. Ali jedine gljive koje smo vidjeli bili su šampinjoni, pa pretpostavljamo da je u kuhinji ponestalo vrganja, lisičarki, bukovača i ostalih šumskih gljiva koje se mogu naći u šumama u okolici Vukovara. Ne zamjeramo, iako bi okus jela svakako bio obogaćen, ali je izbor šufnudli za prilog bio pun pogodak. Mrvice su lijepo upijale umak, a šufnudle su teksturom podsjećale na bakine.
Brassato, odnosno brasato, sporo je pečen komad juneće lopatice mariniran u vinu Barolo, specijalitet pijemontske kuhinje. Umjesto junetine, u Loli koriste srnetinu koja je i više nego dostojna zamjena. Poslužena je u soku od pečenja, sa svilenkastom palentom i komadićima kozjeg sira. Jako dobar tanjur koji ćemo jako rado ponoviti na hladan zimski dan, s mesom koje se topi i dodanim povrćem s kojim se meso sporo peklo, zagrljaj topline i ljubavi.
Confitu od vrata crne slavonske svinje smo se iznimno veselili, no čekalo nas je iznenađenje. Bez komentara, konobar je servirao tanjur u kojem se umjesto confita nalazio lungić. Pomislili smo da je možda došlo do zabune, no komentirao je da vjerojatno nisu imali pa su stavili lungić. Bili smo razočarani, ali kuhinju je iskupio jedan od najbolje pripremljenih svinjskih lungića koje smo probali. Korica je bila perfektna, a sredina mesa sočna i na granici topljenja, što je pravi uspjeh sa sušim komadom mesa poput lungića. Jus od gorušice bio je vrlo ukusan, ali s confit vratom vjerojatno puno bolje funkcionira nego s ovako perfektno pripremljenim lungićem kojem bi komad maslaca ili djevičanske svinjske masti bio sasvim dovoljan. Ostatak tanjura bio je u priličnom raskoraku s jelovnikom.
Pave krumpir (rezan u tanke šnite, slagan u slojeve sa slatkim vrhnjem, pečen, pritisnut i ostavljen preko noći u hladnjaku, rezan na kocke i završen na maslacu u tavi), francuski je recept za krumpir koji je pomalo gnjavaža praviti kod kuće, ali čisti užitak za naručiti u restoranu koji djeluje kao da zna što radi. Tako da je drugi sloj razočaranja bila treća porcija zamrznutih i u fritezi prženih četvrtina krumpira umjesto očekivanih pave krumpira. Pretpostavljamo da im je osim confit vrata ponestalo i krumpira i vrhnja? Iz nekog razloga pire od mrkve bio je potpuno hladan dok je pire od graška bio topao. Oba su bila ukusna, ali nam hladan pire od mrkve nikako nije funkcionirao s toplim mesom i pireom od graška.
Pomalo frustrirani nedosljednostima, nadali smo se da će deserti ipak malo popraviti dojam. I nisu razočarali. Jabuka crumble (3,50 €) je varijanta dekonstruiranog crumblea s karameliziranim jabukama serviranim na kremama od cimeta i jabuka, s posutim mrvljencem od lješnjaka i zobenih pahuljica. Ukusan i dobro izbalansiran desert, idealan za hladnije dane. Krempita (3 €) poslužena je u staklenci i jako je dobra. Slastičarska krema je bila taman slatka, a još hrskavi komadi lisnatog tijesta na dnu pokazuju da je slagana neposredno pred posluživanje.
Posjet Loli nas je ostavio zbunjenima, jer i dalje se radi o vrlo dobrom restoranu, rekli bismo vrlo vjerojatno najboljem u Vukovaru, s inovativnom ponudom i kombinacijom međunarodne i lokalne kuhinje s ‘‘twistom‘‘, ali neke nedosljednosti ne možemo ne zamjeriti, uz nadu da će, ako ništa drugo, poraditi na komunikaciji kuhinja-konobar-gost kada su ovako značajna odstupanja od jelovnika u pitanju.