Korčulanska Konoba Aterina (prema grčkom gavun), već dugo godina slovi za jedno od mjesta gdje se uvijek dobro može dobro ručati li večerati. Smještena je unutar staroga grada Korčule, na Trgu Korčulanskih kipara i klesara, neformalno uređena, upravo onako kako bi trebao izgledati pravi "moderniji" dalmatinski restoran.
Šarenilo boja na stolovima, konobari koji se zezaju i šale s gostima prvi su dojam kad sjednete. Nas je služila šarmantna Jakica, de facto šefica vanjske službe. Uvijek nosi šašave majice s raznim ćakulama poput: "Ma nije me briga", "Hoću kako ne" - neki put na hrvatskom, a neki put i na engleskom jeziku.
Uglavnom, osim ugodnog ambijenta gdje sjedite na spomenutom trgu, razlog uživanja su guloazije koje sprema šefica Maja Kršinić zajedno sa svojom ekipom. Meni je pretežno morski, s jasnim naznakama da postoje jela koja su sukladna vegetarijanskim okusima, ali naći će se ponešto i iz mesnog programa poput dobrog pršuta na njihovoj pjatanci (plati) ili uz šugo od govedine napravljen po korčulanski s cimetom i muškatnim oraščićima s makarunima.
U Aterini ćete moći kušati humuse, razna jela sa slanutkom, lećom i drugim povrćem, a ako ste skloni ribi, kod njih nema kompromisa - nema "uobičajene" ribe iz leda, nema ribe iz uvoza. Nebrojeno puta su gosti svjedočili da su baš došle kozice (netom ulovljene), orhan (gof) koji se čisti u cik zore i odvaja od kosti, pa prava sipa koja se sprema na ragu ili kao moderna salata. To je zapravo duh Aterine. Neprecizna savršenost.
Naša posjeta je započela s moćnom jakom juhom od glava i obraza orhana, s dodatkom ponajboljih dijelova pravog brancina, te druge ribe. Temperatura zraka je bila poprilično visoka, ali ta jaka juha s natruhom kurkume i peperončino nas je oraspoložila jer - kako kažu Indonežani - postoji vrućina koja te hladi i ona koja te grije. Majina juha je i hladila i grijala u isto vrijeme.
Uz standardni menu, imaju i ponudu dana, pa smo nastavili sa "salatom od sipe" koja je kratko termički obrađena te potom stavljena u slatkasto-kiselkastu marinadu sa sokom od njihovih domaćih limuna na podlozi od muškatne tikvice. Jedno idealno predjelo - jednostavno, a moćno u okusima. Dok smo uživali u sipi, stigao je krostin od tanko rezanih tikvica uz sir od plemenite plijesni i smokvama iz vrtla. Balansirani okusi, slatkasto-slani, taman da očiste nepce nakon sipe. Opet vrhunska izvedba, a još kad nadodamo da je je kruh iz njihove pećnice to jutro bio ispečen, teško se bilo zadovoljiti samo jednom kriškom.
Potom stižu zahtjevniji dijelovi ručka - zapečene balančane (patlidžani) u šalši stižu vreli u staklenoj posudi, sve krčka i divno miriše. Ovo jelo je de facto od početka na njihovoj karti, a priprema je zapravo jednostavna - prvo balančane odgorče, potom ih narežu na tanko, pofrigaju te omotaju u kozji sir u rolice. Potom se poslažu u posudu koju napune sa šalšom te zapeku. Opet jelo bez zamjerke.
Stižu nam dva riblja jela. Prvo dolazi pečeni ikejime (specijalna japanska tehnika usmrćivanja i otkrvljavanja ribe) filet brancina iz okolice otoka Iža uz pire od čuvenih tikvica iz Lumbarajskog polja, crnu leću i obareno povrće. Jelo skladno i jako ukusno, ali se posebno treba osvrnuti na teksturu i okus brancina. Riba je bila spektakl, prepuna okusa, topila se u ustima, nevjerojatne strukture. Kada ribu probate, jedino što vam preostaje pitati se - kako?
Drugi riblji tanjur bio je morski pas koji je paniran sa samo jedne strane i pečen u pećnici s krumpirima (rezani su rukom) uz kremu od jogurta. Nježna struktura psa, fino posoljenog uz hrskave krumpiriće bio je poseban gušt - rekli bismo, dalmatinski fish‘n‘chips.
Slatki dio smo započeli s breskvama kuhanim u Grku s jogurtom. Vrlo dobar balans slatkoće i kiselkastosti jogurta.
I za kraj, stiže amareto torta bez brašna od slatkih i gorkih mljevenih badema s čokoladom. Fino i ugodno, taman za završiti ručak uz neko slatko vino ili čašu pjenušca.
Vinska karta Aterine se oslanja na lokalna vina Korčule i Pelješca, s time da treba istaknuti da ćete u njih pronaći i ponajbolji Grk iz vinarije Frane Cebalo koji ne slijedi pomodne trendove korištenja induciranih kvasaca od drugih sorti, nego u okusu ostaje na tragu izvornosti. Osim u butelji, možete ga kušati i kao kućno vino vrlo dobre kvalitete.
U sezoni, navala za slobodan stol u Aterini zna biti tolika da ljudi ponekad čekaju u redu za svoje mjesto, ali trud se isplati. Veličine porcija više su nego korektne, pa ako set u društvu, nije zgorega naručiti više raznih jela pa podijeliti. Ako ponekad nešto pogriješe - radi se o zapravo o sitnicama, a sveukupan dojam hrane, ambijenta, servisa, a prije svega iskrenosti kod kuhanja je primjer kako treba izgledati današnja dalmatinska gastronomija.