Kada smo nedavno u zagrebačku Korčulu svratili na večeru, restoran je, očekivano, bio gotovo sasvim pun, pa odmah u početku savjetujemo da svoje mjesto ovdje rezervirate na vrijeme.
Za početak, u Korčuli smo naručili carpaccio od dimljenog bakalara (24 €) sa sezonskog menija, a posebno nas je zaintrigirao i soparnik sa sušenom tunom (10,50 €). Naručili smo još i brudet od grdobine s rimskim njokom (24 €) te filet romba s povrćem u škartocu (24 €), dok smo se za desert odlučili za smokve u prošeku s kremom od mascarponea i rožatu.
Oba predjela stigla su nam servirana na istom pladnju, s time da je carpaccio poslužen u školjkama od kamenica. Uz ribu je poslužen i umak od badema, sušenih rajčica, pistacija, ružmarina, inćuna i kapara i domaći tanki kruh. Orašasti dio nalazio se na dnu školjke, a riba je bila raspoređena po njemu, zbog čega nam je bilo pomalo nespretno pojesti sve zajedno u istom zalogaju, ali samo jelo bilo je ukusno i, unatoč težini orašastih plodova, ništa nije prekrilo okus ribe.
Soparnik je zapravo bio nešto poput klasičnog soparnika, malo drugačije rezanog, ali s dodatkom tanko rezane dimljene tune koja je podsjećala na pršut. Tijesto je ostalo blago hrskavo i sam soparnik bio je slastan, a tuna je bila lijep, slankast dodatak.
Predjela nisu bila preobilna i previše zasitna, pa smo isprobali i tanke kruščiće, koji su na stol stigli još topli. Njima smo do kraja očistili školjke i jeli ih uz maslinovo ulje koje je stajalo na stolu.
Brudet od grdobine i vongola s rimskim njokom došao je u povećoj porciji, serviran na dva tanjura. Njok je bio hrskav izvana i kremast iznutra i svidio nam se, ali ni uz najbolju volju nismo uspjeli pojesti cijeli, dok je brudet bio ukusan i dobro začinjen, ali nedostajalo nam je "šuga" koji bismo "potoćali" kruhom. Umak je bio nešto kao sporo pirjana rajčica i luk koji se kuhanjem nisu pretvorili u gust, ljepljiv umak kakav volimo, već su ostali u komadićima i pomalo nespretni za uživanje. Riba je, s druge strane, bila meka i ostala je sočna, a vongola je bilo više nego dovoljno.
Kod drugog glavnog jela, fileta romba s cherry rajčicama i tikvicama u škartocu, svidjelo nam se to što je sve ostalo sočno, ali povrće nije bilo "ubijeno", već je pod zubom ostalo blago hrskavo i mesnato. Također, čim smo otvorili škartoc, osjetili smo miris mora, koji gotovo kao da nas je na trenutak lansirao u kakav restoran uz obalu.
Što se deserata tiče, dalmatinska rožata bila je dobra, svilenkasta, lagana i taman dovoljno slatka, dok su smokve u prošeku bile teške, masne i zasitne, potpuno drugačije od onog što smo očekivali kada smo ih naručili. Cijeli desert bio je poslužen u nižoj čaši, zbog čega je bilo teško isprobati sve komponente zajedno (osim ako se baš odlučite posebno namučiti da žličicom dohvatite ono na dnu).
Ipak, desertu unatoč, hrana u Korčuli bila je prilično dobra i ukusna i ovo mjesto još se jednom pokazalo kao provjerena adresa za riblju večeru u centru grada. No, više od svega pozitivno nas je iznenadilo osoblje koje je bilo toliko ugodno i toplo da smo se, sjedeći za stolom u centru grada, gotovo osjećali kao da smo kod kuće, u krugu poznatih lica. Žao nam je samo što nismo saznali ime djevojke koja nas je posluživala pa da je možemo i javno pohvaliti, ali i da mnogi drugi kolege i iz okolnih restorana do nje mogu svratiti po instrukcije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....