RECENZIJA RESTORANA

Jedan od omiljenih zagrebačkih ribljih restorana ni ovaj put nije zakazao, a jedna nam se stvar posebno svidjela

Više od hrane u Korčuli nam se svidio samo odnos osoblja prema gostima, tako ugodno se u nekom restoranu već dugo nismo osjećali

Kada smo nedavno u zagrebačku Korčulu svratili na večeru, restoran je, očekivano, bio gotovo sasvim pun, pa odmah u početku savjetujemo da svoje mjesto ovdje rezervirate na vrijeme.

image
Privatni album

Za početak, u Korčuli smo naručili carpaccio od dimljenog bakalara (24 €) sa sezonskog menija, a posebno nas je zaintrigirao i soparnik sa sušenom tunom (10,50 €). Naručili smo još i brudet od grdobine s rimskim njokom (24 €) te filet romba s povrćem u škartocu (24 €), dok smo se za desert odlučili za smokve u prošeku s kremom od mascarponea i rožatu.

Oba predjela stigla su nam servirana na istom pladnju, s time da je carpaccio poslužen u školjkama od kamenica. Uz ribu je poslužen i umak od badema, sušenih rajčica, pistacija, ružmarina, inćuna i kapara i domaći tanki kruh. Orašasti dio nalazio se na dnu školjke, a riba je bila raspoređena po njemu, zbog čega nam je bilo pomalo nespretno pojesti sve zajedno u istom zalogaju, ali samo jelo bilo je ukusno i, unatoč težini orašastih plodova, ništa nije prekrilo okus ribe.

image
Privatni album

Soparnik je zapravo bio nešto poput klasičnog soparnika, malo drugačije rezanog, ali s dodatkom tanko rezane dimljene tune koja je podsjećala na pršut. Tijesto je ostalo blago hrskavo i sam soparnik bio je slastan, a tuna je bila lijep, slankast dodatak.

Predjela nisu bila preobilna i previše zasitna, pa smo isprobali i tanke kruščiće, koji su na stol stigli još topli. Njima smo do kraja očistili školjke i jeli ih uz maslinovo ulje koje je stajalo na stolu.

Brudet od grdobine i vongola s rimskim njokom došao je u povećoj porciji, serviran na dva tanjura. Njok je bio hrskav izvana i kremast iznutra i svidio nam se, ali ni uz najbolju volju nismo uspjeli pojesti cijeli, dok je brudet bio ukusan i dobro začinjen, ali nedostajalo nam je "šuga" koji bismo "potoćali" kruhom. Umak je bio nešto kao sporo pirjana rajčica i luk koji se kuhanjem nisu pretvorili u gust, ljepljiv umak kakav volimo, već su ostali u komadićima i pomalo nespretni za uživanje. Riba je, s druge strane, bila meka i ostala je sočna, a vongola je bilo više nego dovoljno.

image
Privatni album

Kod drugog glavnog jela, fileta romba s cherry rajčicama i tikvicama u škartocu, svidjelo nam se to što je sve ostalo sočno, ali povrće nije bilo "ubijeno", već je pod zubom ostalo blago hrskavo i mesnato. Također, čim smo otvorili škartoc, osjetili smo miris mora, koji gotovo kao da nas je na trenutak lansirao u kakav restoran uz obalu.

image
Privatni album

Što se deserata tiče, dalmatinska rožata bila je dobra, svilenkasta, lagana i taman dovoljno slatka, dok su smokve u prošeku bile teške, masne i zasitne, potpuno drugačije od onog što smo očekivali kada smo ih naručili. Cijeli desert bio je poslužen u nižoj čaši, zbog čega je bilo teško isprobati sve komponente zajedno (osim ako se baš odlučite posebno namučiti da žličicom dohvatite ono na dnu).

image
Privatni album
image
Privatni album

Ipak, desertu unatoč, hrana u Korčuli bila je prilično dobra i ukusna i ovo mjesto još se jednom pokazalo kao provjerena adresa za riblju večeru u centru grada. No, više od svega pozitivno nas je iznenadilo osoblje koje je bilo toliko ugodno i toplo da smo se, sjedeći za stolom u centru grada, gotovo osjećali kao da smo kod kuće, u krugu poznatih lica. Žao nam je samo što nismo saznali ime djevojke koja nas je posluživala pa da je možemo i javno pohvaliti, ali i da mnogi drugi kolege i iz okolnih restorana do nje mogu svratiti po instrukcije.

KORČULA
Adresa:
Zagreb, Ulica Nikole Tesle 17

Hrana: 8/10
Usluga: 10/10
Ambijent: 7/10
Cijena: €€

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. listopad 2024 13:01