Jela u ovom zadarskom restoranu dobra su vrijednost za novac, ne propustite riblje specijalitete

U pitanju je restoran koji nam je više ljudi preporučilo kao mjesto vrijedno posjeta. Zbog sada već klasičnog nedostatka radne snage, taj nas je dan posluživao jedan od vlasnika restorana, užurbani, ali ljubazni gospodin koji nam je ponudio da čekamo da se oslobodi jedan od visokih stolova na uličnoj terasi, ili da se smjestimo u unutrašnjost restorana, uz klimu kao spas od vrućine.
Želite li svratiti na večeru, budite spremni malo i pričekati jer ne primaju rezervacije pa treba imati i malo sreće kako biste uloviti prazno mjesto koje želite.

Već prvi pogled na jelovnik ostavio je dobar dojam, jer je prva stranica zapravo popis dobavljača, gospodarskih obrta i malih uzgajivača čije proizvode u Mediterraneu koriste za pripremu jela, što je rijetka lijepa gesta od ugostitelja, pogotovo ako uzmemo u obzir da bez kvalitetnih namirnica ne bi bilo ni kvalitetnog jela na tanjuru. A na našima su se prvo našli komadi dimljenog kokota i dimljene dagnje, kao i marinirane kozice i srdelice, uz komade tanke pogače i rukolu.

Svaki je dio ovog ribljeg predjela (83 kn) imao svoju ulogu: iz dagnji je izbijala sol i svježina mora, na filetima srdela javljala se blaga kiselina limuna, kozice su davale slatkoću, a finu aromu dima ukusna riba kokot. Odlučili smo preskočiti primo piatto, odnosno razne klasične tjestenine, kao i pizze, odnosno svu ponudu koja čini ovaj restoran pravom trattorijom.

Umjesto toga, odlučili smo se za juneće obraze u umaku od merlota i borovnica s domaćim njokima (99 kn), koji su došli posipani sirom, kao i odrezak od tune u otočkom bilju sa zapečenim povrćem (110 kn). Nismo napomenuli da tunu volimo slabije pečenu, što je naša greška, pa je došla na stol školski srednje pečena, s ružičastom sredinom na komadu ribe pristojne veličine. Povrće je bilo odlično pečeno, blago hrskavo, ali zapravo i dalje meko. Sve je bilo preliveno umakom sa začinskim biljem, koje je predstavljalo pomak od tipičnog odreska tune pa je stoga bilo upečatljivo.

Juneći obrazi raspadali su se pod pritiskom vilice, dok su njoki bili kompaktni i ukusni. Umak je bio taman i gust, s merlotom koji je bio nenametljiv, i sitnim domaćim borovnicama kojih je bilo dovoljno, ali su bile nježnog okusa, uz tek pokoju koja bi se jače istaknula. Samo jelo bilo je zasitno i bogato, no voljeli bismo da je imalo mrvu izraženiju kiselinu.

Za desert smo naručili semifreddo od bajama i karamela (30 kn), a došao je još i s ukusnom marmeladom od mandarina, za koju smo ubrzo otkrili da je radi sam vlasnik restorana od vlastitog voća. Karamela je bila hrskava i javila se posipana po komadima semifredda, s usitnjenim bademima, a cjelokupni desert svakako je za preporuku.

Zadarski tiramisu (28 kn) privukao nas je zbog višnje maraške, koje je bilo tek u tragovima, što je šteta jer predstavlja zanimljiv dodatak kremastoj slastici. S obzirom na vrućinu koja nas je svladala tog dana, semifreddo se pokazao kao bolji izbor, ali svejedno smo otišli zadovoljni i siti.