I ne znajući da je samo nekoliko sati ranije uveo novi degustacijski meni, za novu recenziju odabrali smo Sol tapas na hrvatski chefa Mate Jankovića, koji se nalazi u prostoru zagrebačke Gradske kavane Johann Franck. Stol u restoranu smo rezervirali dva dana ranije, a na telefonski nam se poziv, kako bi preuzeo rezervaciju, javio upravo vlasnik restorana ljubazno upozorivši kako za eventualno kašnjenje ovdje toleriraju 15 minuta. Što uopće nije loše, jer te podsjeti da moraš krenuti dovoljno rano kako bi u centru grada pronašao parkirno mjesto.
Četvrtak je navečer, oko 19 sati, a dok se penjemo stepenicama u prostor restorana vidimo kako je već popunjeno šest, sedam stolova, a postavljen je i jedan veliki, za oko 30-ak ljudi, uz ona prekrasna staklena okna s kojih pogled puca na glavni gradski trg. Tamo će kroz nekih sat vremena doći grupa turista koja nije skidala osmijeh s lica vidjevši prostor restorana, pogled koji se iz njega pruža, a potom i tanjure.
Nas su, pak, smjestili na visoki stol uz šank koji nam baš nije drag kad imamo u planu isprobati više jela, kao što je slučaj kad radimo recenziju, jer je jednostavno premalen pa smo uvijek u strahu hoće li nam nešto sa stola pasti ili ćemo nešto nehotice razbiti. No, srećom, i ovoga smo puta prošli bez te drame.
Konobar nas odmah po dolasku obavještava kako su promijenili degustacijski meni koji stoji 42 eura po osobi i kako ga je moguće naručiti za najmanje dvije osobe. Također, napominje kako je uz njega moguće uzeti i vinsku pratnju, koja po cijeni od 22 eura uključuje 4 čaše vina - Barun Elegance extra brut, Rikard Petrić Us and them, Bibich La Sin i Kos Kerner.
I dok nam na stol služi domaći kruh s maslacem aromatiziranim začinskim biljem, odlučujemo se za degustacijski meni kojim ćemo s po 2 eura podržati Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri. Od vina, po preporuci konobara, odabiremo - pokazat će se kasnije - jako dobru kupažu cabernet sauvignona, merlota i plavca - Vilin ples vinarije Crvik iz Komaja kod Čilipa. Voćna, istovremeno i snažna i pitka, ali nadasve aromatična, ova butelja vina bila je baš dobar odabir uz jela koja smo odabrali - i mesna i riblja.
Na stol nam dolazi prvi slijed degustacijskog menija, hladni tapasi, koje smo dodatno "pojačali" s maritozzo burratom i jadranskom tunom i kimchijem. Dimljena pačja prsa narezana kao za tagliatu bila su ispravno pečena, nježno ružičasta i poslužena na tacosu u košarici u kakvoj se služi bao. Već na prvi zalogaj osjetilo se da su dimljena i lijepo posloženih okusa uz pečenu papriku i prstohvat krupne soli. Pršut i patlidžan možda je već viđeno jelo na nekim drugim mjestima, ali u izvedbi Soli nije bilo pusto, suho, a ni preslano. Baš naprotiv. Ne zaboravimo ni maritozzo s burattom mljekare Latus koji će vam se, ako volite čiste okuse i meke zalogaje, itekako svidjeti.
Pastrva i "Veli Jože" zalogaj je koji bismo svakako preporučili jer je novi chef Marko Jantolek, koji je zaslužan za ovaj, inače prvi meni u Soli koji nije kreirao chef Mate Janković, napravio baš dobar spoj uštipka i fileta pastrve s ikrom. Istovremeno i hrskav i mekan, a bogat zalogaj. Uz jakobovu kapicu i pastrvu u lisnatom tijestu koje smo kasnije kušali, ovo je jelo koje ćemo sigurno za iduće posjete samostalno naručili u duploj porciji. Jadranska tuna u košarici povrh koje je bilo gnijezdo hrskavog celera također je ukusan i zalogaj pun dobrih okusa, a ne samo efektan na tanjuru. Svakako treba pohvaliti i kimchi koji chef Jantolek sam radi, a ovom je jelu pridonio egzotičnom ljutinom.
U idućem nizu jela na stol nam stižu bečka šnicla, jakobova kapica i zagorski štrukli te dodatno naručena i već spomenuta pastrva u lisnatom tijestu. Zagorski štrukli u umaku od sirutke, koja im daje zanimljivu notu kiselosti, posipani su orasima, a pripremljeni su na smeđem maslacu. Tijesto je idealno kuhano i nimalo žilavo ili gnjecavo, a sir nije ni kiseo ni sladak. Stoga, moramo reći da nam je ovo od svih do sad viđenih i kušanih izvedbi savršeno pogođena moderna verzija ovog tradicionalnog jela!
Ništa manje inovativna nije ni pastrva u lisnatom tijestu. Besprijekorno pripremljena i ispečena, ova riblja štrudla u umaku od mlaćenice i ikre pastrve s tikvicom i korabicom naš je apsolutni favorit s novog menija, a i porcija je korektna, baš za guštanje u svakom zalogaju. Dobar niz tapasa nastavljamo s jakobovom kapicom, koju u Soli pripremaju na potpuno drugačiji način nego što to čine na drugim mjestima.
Od mesa školjke rade mousse koji je potom pohan, a poslužuju ga uz kremu od brokule, posipaju prženim zrnima heljde i confit od limuna. Okusi ovog jela jednako su dobri kao što zvuči opis - morsko, citrusno, svježe i puno tekstura. Konačno, tu je i bečki šnicl (od svinjskog karea), koji nam se nije u potpunosti svidio. Odrezak je bio predebeo i pomalo suh, ali je zato verjus dressing na tost kruhu davao osvježavajući kontrast teškom mesu.
Ipak, najslabija karika ovog menija je desert. Da budemo precizniji, pralina punjena višnjom napravljena od Valrhona Guanaja čokolade bila je slasna, ali biskvitni kolač od jagoda malo nas je razočarao, jer bismo očekivali veću eksploziju okusa.
Sve u svemu, novi meni u Soli itekako je vrijedan pažnje, a pokazuje i kako se chef Jantolek kreirajući zanimljiva, ukusna i prezentacijski atraktivna jela, brzo uspio uklopiti u koncept tapasa na hrvatski kakav je zamislio vlasnik i dojučerašnji chef restorana. Cijene su i dalje pristupačne, a porcije korektne i idealne za dijeljenje.