Nađete li se ovih dana na Korčuli, ovo mjesto nemojte zaobići, nude dobar doručak i sjajne tapase

Patlidžani u tempuri s kozjim sirom i medom ili kroketi od pršuta zavarat će vas jednostavnošću naziva, no nakon kušanja shvatite da ste naišli na pravi mali gastronomski dragulj. Zapravo, da vam te tapase posluže u sljedovima, imali biste osjećaj da ste u nekom ozbiljnom fine dining restoranu.Zato je ovaj tapas bar, otvoren prošle godine usred pandemije, odmah stvorio vjernu domaću publiku željnu novih okusa. Iako nije na popularnoj šetnici Staroga grada Korčule, otkrili su ga i prošlogodišnji malobrojni turisti pa je, unatoč kratkoj sezoni, vlasnik i chef Vice Nonković Raič zadržao optimizam i ove godine otvorio odmah nakon lockdowna.

Inovativni tapasi s Ignisova menija združeni su za rad dvoje mladih i talentiranih chefova, spomenutog Vice i njegove djevojke Marie del Pilar Olivares Gonzales. Njih su se dvoje upoznali i zaljubili u kuhinji glasovitog Azurmendija (tri Michelinove zvjezdice), gdje su se oboje zaposlili nakon stažiranja i rada u brojnim poznatim restoranima. Vice je nakon Cordon Bleua u Parizu stažiranje počeo u restoranu K2 u francuskim Alpama (dvije Michelinove zvjezdice), prošao je kuhinje Lešić Dimitrija i 360, jedno je vrijeme radio i u Norveškoj, da bi se naposljetku odlučio okušati u vlastitom restoranu.

Pilar je pak početkom prošle godine Korčulu posjetila turistički, no korona ju je zadržala na otoku pa su se ona i Vice zajedno upustili u osmišljavanje malih hedonističkih zalogaja.

Da su u tome uspjeli, svjedoči činjenica da su puni već za doručak, a njihov focaccia sendvič s piletinom (focacciu sami peku, a piletina je kuhana u sous videu) natjerala je neke od nas da o doručku počnemo stvarno razmišljati kao o glavnom obroku u danu.

Mi smo našu večeru počeli patlidžanima iz tempure. Tanke kriške patlidžana stižu na stol savršeno hrskave i takve ostaju cijelo vrijeme konzumacije, a u pratnji s medom i kozjim sirom tvore savršen zalogaj koji vam hrska pod zubima te pruža fini balans slatkog i slanog. Iako isto očekujete i od kroketa od pršuta, korica također sugerira hrskavost, nakon što u njega zagrizete, doživite iznenađenje. Unutrašnjost je mekana i razlije vam se po ustima. Kroket je, naime, napravljen od bešamela u kojem su komadići pršuta i odličan je zalogajčić ako niste gladni i sjeli ste samo na čašicu vina.

Marinirane dagnje poslužene uz klice korijandra, domaći čips od krumpira i umak escabeche (escabeche je zapravo mariniranje ribe ili mesa u povrću i kiselini, a ovdje je od marinade napravljen reducirani umak) apsolutan su užitak za nepce. Ovo isto naizgled jednostavno jelo u sebi kombinira mesnatu slatku dagnju, koja je taman omekšala u kiselini, klice korijandra koje joj daju lagani peckavi završetak, a domaći čips služi za upijanje šuga na dnu zdjelice.

Slijedili su bao bunsi (parene žemljice), obojeni crnilom sipe i punjeni prženim hrskavim kolutićima liganja s domaćim aioliem. Odličan snack privlačan je vizualno i okusno, a isto vrijedi i za domaći brioche punjen sporo kuhanim goveđim repom, rukolom i majonezom s tartufima.

S vegetarijanskog dijela menija isprobali smo panna cottu sa špinatom koja pokazuje da i vegetarijanska jela mogu biti više nego inovativna i sofisticirana okusom.

Ono što nas je potpuno izulo iz cipela ručno su rađeni tortellini punjeni također sporo kuhanim carskim mesom na pjenici od gljiva i lješnjaka i ukrašeni komprimiranim jabukama. Takav sklad okusa natjerao nas je da naručimo dodatnu porciju.

Neskloni desertima, ali potaknuti dosadašnjom rapsodijom okusa, odlučili smo se za desert čokolada i naranča i na trenutak se vratili u djetinjstvo. Ovaj bismo desert najbliže mogli opisati kao dekonstrukciju Jaffa keksa koju čine pareni brownie, čokoladni ganache, mousse od naranče te kakao puslice.

Cijene malih i malo većih zalogaja kreću se od 10 kuna za kroket do 80 kuna za hobotnicu sa žara, al savjet je da se prepustite chefu u ruke. Tapase ćete dobiti u sljedovima i uživati kao u vrhunskom restoranu.