Lunjajući po otoku Korčuli, nekoliko smo se puta zatekli u mjestu Žrnovu koje se, kao područje šume, netaknute prirode i daleko od gradske vreve, proteže iznad samoga grada Korčule. Samo Žrnovo je podijeljeno na više dijelova i poprilično razvučeno, pa zapravo svaka cjelina ima neku svoju posebnost, glavni trg ili bunar, a na jednom od tih starinskih trgova, zapravo najstarijem u Žrnovu, naziva Barini, nalazi se OPG Eko Škoj. Mjesto gdje se mogu kušati maslinova ulja, porazgovarati s domaćinima ili uživati u njihovim gastronomskim kreacijama i jelima.
Kada dođete na taj mali trg, uočit ćete dvije starinske kamene kuće, kolune gdje se nalazi bunar i vrtal prepun povrća i suncokreta, te dva-tri stola u hladovini ispod starinskog drveta.
Smjestivši se, dočekale su nas Diana i Jelena Marović, majka i kći, i ponudile vodom od kišnice (iz gustirne) te sokovima koje same rade, ali i likerima i rakijama dobrodošlice.
Njihova je priča krenula prije nekih 17 godina kada je Diana pobjegla iz Zagreba natrag na otok te su krenuli s uzgojem maslina i prodajom maslinova ulja. Kroz godine se priča razvijala te je tako nastala ideja da se njihovi proizvodi prezentiraju i na pjatu, isprva skromno, kao podloga uz kušanje ulja, a potom su se polako počeli stvarati i meniji za degustaciju.
Prilikom ove posjete dobili smo meni koji je bio presjek njihovih domaćih proizvoda s posebnom delicijom: podušenim kozlićem.
Prvo je stigao pozdrav iz kuhinje, domaće smokve s malo kozjeg sira (od kozjeg mlijeka koje dobavljaju od susjede) s malo hrskave pancete, sve posluženo na smokvinom listu. Slatkasto-mliječni okusi s malo slanosti odlično su otvorili apetit. Baš je prijalo, nekome uz sok, nekome uz rakijicu.
Prije nego što su došla predjela, na dasci dolazi okrugli pečeni kruh posut sjemenkama suncokreta, kojeg se odmah moralo razrezati i probati uz maslinovo ulje. Odličnog okusa, hrskave korice, a kada doznate da kruh peku na plinskom plameniku na tavici, posebno se razveselite.
Stižu predjela, jedno po jedno. Prvo mladi kozji sir sa salsom od balančani (patlidžana) uz nekoliko pečenih maslina. Salsa je bila robusna i pikantna te se ugodno slagala s mladim sirom.
Potom, stižu namaz od graška i morača (lokalni naziv za koromač) te jetrena pašteta od kozlića s višnjama. Teško je bilo reći što je bilo bolje - nježne slatkasto osvježavajuće arome namaza ili snaga paštete s višnjama. Doista, dvije odlične kombinacije, za mesojede pašteta, a za svejede i namaz. Pun pogodak.
I još jedno predjelo (opet u znaku balančane), a radi se o svojevrsnoj tortici od pomedora (rajčica), balančane s umakom od mindela (badema). Osvježavajuće jelo gdje se isprepleću izvorni okusi svake namirnice.
Trebala nam je mala pauza dok ne stigne glavno jelo, pa smo se prošetali po vrtu i upoznali nezaobilazne čuvare kuće, dva psa i mace koji žive u simbiozi - naravno da strogu zabranu da ne "žicaju" hranu, naravno, ne poštuju.
Glavno jelo (možda nije primjeren naziv jer se radi o barem dva glavna jela) čini poveliki tanjur njoka s kremom od muškatne tikvice i mente s natruhom limuna. Krema je bila jako ukusna, dok su njoki mogli biti malo kompaktniji. Možda bi ova inačica jela bila pun pogodak kad bi njoke zamijenila domaća tjestenina.
A drugi dio glavnog jela bio je podušeni kozlić koji je bio apsolutno fenomenalan - meso sočno, začinjeno po zanatu, topilo se pod nepcima. Prilozi su također bili odlični: sataraš i obareni fažoleti (duge mahune) s domaćim žutim i crvenim malim pomama.
I, naravno, tu priči nije kraj, jer smo morali probati i desert. Stiže nam sorbet od šljive i nektarine s kremom od gorke naranče i pečenim šljivama. Sve odlično balansirano, ljetno, a posebno cijenimo to što slatkoća nije bila dominantna.
Cijena degustacijskog menija iznosi 79 €, a od pića smo se odlučili za Pošip Intradu Luke Krajančiča. Treba spomenuti da je vinska karta kratka, ali s otočkim (uključujući Pelješac) uspješnicama.
Ako se u obzir uzmu svi elementi koje Eko škoj pruža, posjet je pravi doživljaj. Čim dođete, zaboravite da išta osim prirode postoji oko vas, poželite odmah stišati i sakriti mobitel. Kad tu pridodamo gastronomski užitak (savjet: obavezno rezervirajte i doista dođite gladni), njima se nema što zamjeriti, samo ih ohrabriti da tako nastave.
Vratiti ćemo se rado opet, a kako smo doznali, dogodine na novoj lokaciji u blizini gdje se upravo završava veliko ekološko imanje. Ako vas put nanese, navratite i izvan sezone na Korčulu jer organiziraju radionice sakupljanja i pripremu jela od samoniklog i ljekovitog bilja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....