Već nekoliko godina Magazinska klet u zagrebačkoj Magazinskoj ulici (nekad Magazinskoj cesti) slovi za jedno od popularnijih mjesta kada je u pitanju roštilj. Ljubitelje ćevapčića, sočnih pljeskavica i ražnjića razveselila je zato 2018. godine vijest da se u Strojarskoj ulici na broju 32, tik do glavnog autobusnog kolodvora, otvorio još jedan lokal istih vlasnika: Magazinska klet - Pri staroj smokvi. Prvi smo ih put posjetili prošlog ljeta, kada smo na prostranoj terasi u ugodnom hladu uživali u odličnim ćevapčićima, a početkom ovog tjedna tamo smo se zaputili na gablec usred radnog dana. Terasa u restoranu Pri staroj smokvi već je otvorena, no kako je vrijeme još bilo promjenjivo, sjeli smo u zatvoreni dio. Gosti su se neprestano izmjenjivali, a spretno i nenametljivo osoblje tijekom čitavog je našeg ručka situaciju držalo pod kontrolom. Ne jela nismo čekali predugo, a ipak je sve na stol došlo još vruće.
Za predjelo smo odabrali klasične mazalice (28 kn) i kuglicu urnebes namaza (12 kn), za glavno jelo juneću pljeskavicu u maramici (56 kn), sporo kuhane teleće repove (76 kn) i domaću dimljenu kobasicu (20 kn za komad), a za prilog smo naručili lepinju (8 kn), krumpir (20 kn) te kuglicu kajmaka (14 kn).
Odmah nakon prvog zalogaja sočnih, slasnih mazalica napravili smo grešku i zanijeli se, pa u rekordnom roku ispraznili tanjur i ostavili premalo mjesta za glavna jela. No, mazalice su bile toliko dobre da ni sada, gledajući s odmakom, nimalo ne žalimo. Osim što je meso bilo taman pikantno začinjeno, lepinje su bile dovoljno zapečene da izvana ostanu hrskave, a iznutra mekane, što je dodatno podignulo cijelo jelo.
Dodatak urnebes namaza od svježeg sira i crvene paprike lagano je osvježio zasitne mazalice pa bismo ovu kombinaciju rado ponovili i pri idućem posjetu. Na tanjuru se dobiju četiri mazalice koje su sasvim dovoljne i za glavno jelo ako niste pretjerano gladni.
Od glavnih jela, najukusnija je svakako bila pljeskavica u maramici. Sočna, bogatog mesnog okusa, posebno se dobro slagala s užičkim kajmakom teksture kakvog finog, osvježavajućeg, a u isto vrijeme gustog i okusom punog sladoleda. Jedina, sitna zamjerka kod pljeskavice bio je prekrupno nasjeckan luk.
Domaćoj je kobasici, pak, nedostajalo malo više sočnosti. Bila je malo tvrđa i mrvila se, no bila je dobro začinjena, s blagom, ali primjetnom aromom dima. Na kraju, jedan od specijaliteta za ručak u Pri staroj smokvi su i deset sati kuhani teleći repovi. Lagano slatkasto, trgano meso u gustom umaku na stol je stiglo u glinenoj posudi poput onih u kakvim se obično poslužuje gravče na tavče, još kipuće i odmah je zamirisalo cijeli prostor. Iako se mladi krumpir dobro slagao s pljeskavicom i kobasicom, uz goveđe repove bolji bi prilog bilo povrće sa žara ili kuhana riža, koje ovdje također nude. Mi smo meso na kraju spojili s hrskavo zapečenom lepinjom, što također može biti dobra opcija.
Sve što smo u restoranu Pri staroj smokvi dosad isprobali, bilo je vrlo dobro do odlično, a cijene su za ono što na tanjuru dobijete više nego poštene. No, zaputite li se u Strojarsku na dobar roštilj u vrijeme ručka radnim danom, svakako provjerite imaju li slobodnih stolova, posebice ako u jelu želite uživati u simpatično uređenoj, prostranoj terasi gdje se za sunčanih dana traži mjesto više.