Na kopnu najbližem većem otoku u Hrvatskoj (punih 12 m udaljen od kopna) istoimeno je naselje u kojem se nalazi Konoba Boba. Naravno, riječ je o Murteru, otoku čije ime priziva kuharsko/maslinarsku tradiciju jer Murter dolazi od latinskog mortaria, hemisferičnih keramičih i kamenih posuda koje su korištene za usitnjavanje i gnječenje hrane ili maslina, naziv koji ukazuje na tradiciju, ali i djelomično obvezuje.
Boba je već dugo vremena vrlo zanimljiva konoba i nezaobilazno važno gastronomsko mjesto središnje Dalmacije, pa smo je još jednom odlučili posjetiti. Rezervirali smo mjesto tri dana ranije i po dolasku smo smješteni za prostran stol za osam osoba na trijemu koji okružuje unutarnje dvorište. Obje kuhinje (od ove sezone Boba u svom sastavu ima i sushi bar koji se nalazi u istom prostoru) otvorene su prema dvorištu i, ovisno o smještaju, imate neometan pogled na jednu ili obje.
Vrlo ljubazan i diskretan konobar smjestio nas je za stol, dok su se njegove kolege gotovo opasnom brzinom kretale među stolovima. Na stol je odmah stigao i sprej protiv komaraca koji je dobro došao za donje ekstremitete jer ostatak tijela je bio zaštićen stropnim ventilatorima koji su nas ugodno hladili.
Dok smo proučavali jelovnik, probali smo liker od oraha iz Manastira Kovilj iz Bačke (5 €), okusa poput domaćeg. Kraćim pregledom jelovnika odlučili smo se prepustiti u ruke vlasnika i glavnog kuhara pa smo odabrali pet sljedova po odabiru chefa (90 € po osobi) i uz to smo odabrali jednu vinsku pratnju (54 €). Osim toga naručili smo i špagete s plavim rakom (32 €) i hobotnicu na venecijanski s kukuruzom i paprikom (30 €). Vinska lista nudi širok izbor vina s naglaskom na vinima iz praktički svih vinskih regija Hrvatske i solidnom pokrivenošću ostatka značajnih vinskih zemalja Europe, uz vrlo dobar izbor vina koja se toče na čaše.
Večeru smo počeli s pozdravom iz kuhinje koji se sastojao od kockice lisnatog tijesta s paštetom od ribe, arancina s bakalarom i kremom od šalše te brusketice na kiseloj focacci s usoljenim inćunom. Sve odreda ukusni zalogaji, pogotovo arancin s bakalarom. Dio pozdrava je i pladanj s focacciom i kruhom od kiselog tijesta koji sami rade i koji je perfektno pasao uz Chiavalonovo maslinovo ulje.
Uz pozdrave iz kuhinje stiglo je i prvo jelo, odnosno predjelo - kamenice. Poslužene samo s malo kreme od limuna, bile su sasvim svježe i vrlo ukusne.
Drugo predjelo bio je ceviche od kozica i gofa poslužen na gazpachu uz marinirane trakice komorača, celer i kremu od ljutike. Osvježavajuće i lagano jelo u kojem nam je jedino bilo žao što je okus gofa bio dosta blag u usporedbi s ostalim elementima. Uz ovo predjelo pili smo Iločku graševinu Kast iz novoosnovane vinarije vlasnika Hotela Dunav koja je odlično pratila ovo jelo i koja pokazuje potencijal iločkog terroira za svježu mineralnu graševinu s izvrsno izbalansiranim kiselinama.
Zatim je na stol stiglo i drugo predjelo, tartar od jadranske tune na posteljici od kreme od ovčjeg jogurta od nepasteriziranog mlijeka s hrenom, usoljenim žumanjcima i katsuobushijem (palamida koja je dinstana, dimljena i fermentirana, a zatim ‘‘brijana‘‘ na tanke trakice) koje nas je naprosto oduševilo. Hren je tako fino balansiran s bogatstvom umamija tune, palamide i žumanjaka uz svježinu jogurta, apsolutno sjajno jelo kojemu nemamo zamjerke. Vino koje je pratilo ovo jelo bio je sauvignon blanc vinarije Dvanajščak-Kozol iz Dragoslavaca u Međimurju, još jedan pun pogodak u smislu slaganja s jelom.
Za stol su zatim stigla još tri jela koja su nas oduševila. Prvo od njih bili su špageti s plavim rakom, invazivnom vrstom koju treba što više jesti jer ima vrlo ukusno meso. Špageti su bili skuhani perfektno al dente i dovršeni u temeljcu od raka što je doprinijelo punoći morskog okusa ovog tanjura.
Hobotnica na venecijanski je jelo koje nam se posebno svidjelo. Sous vide kuhana hobotnica, poslužena na kremastoj palenti s moćnim umakom od hobotnice i kapima kreme od paprike s celerom. Hobotnica je bila savršene teksture, s taman dovoljno otpora, palenta je bila više krema, ali punog okusa kukuruza dok je umak sve lijepo zaokružio. Ovo je definitivno jedno od jela koje bismo navratili pojesti bilo kada.
Raviol od grdobine poslužen je na bogatoj i svilenkastoj bouillabaisse juhi od škampa s lagano tostiranim lješnjacima, pestom i kremom od paprike. Također izvrsno jelo koje bi po našem ukusu možda više profitiralo od malo jače tostiranih lješnjaka koji daju sjajan kontrast hrskave teksture i slatkoće. Grdobinu je pratio Križev Grk koji je maceriran i odležao u bačvi, narančasto vino koje zaslužuje posebno poglavlje. Servirano je malo prehladno, ali kada se ugrijalo i prodisalo, pokazalo je zašto se radi o radikalno dobrom vinu koje gotovo da ima okus mora i koje je još jednom vrlo pažljivo i dobro spareno s jelom.
Sljedeći na redu bio je brudet na murterski - pagar, kokot, sabljarka i hobotnica u vlastitom umaku od kuhanja s palentom i hrskavcem od sipina crnila bili su još jedno fantastično jelo. Možda nećete moći probati baš ovu kombinaciju, jer pripravlja se od ribe koja je tog dana na raspolaganju, ali mislimo da je u svakoj iteraciji ovo jelo sjajno. Palenta je bila odličan pratitelj, okusa poput bakine, a moćan i slan umak savršeno je ‘‘podmazivao‘‘ svaki zalogaj i različite okuse i teksture ribe. Zanimljiv pratitelj ovog jela bila je Mimičina Ruža Omiška, barrique kupaža plavca, mićuše i okatca koja nam se nije naročito svidjela, ali s blagim taninima, tankim tijelom i dobrim kiselinama dobro je funkcionirala s brudetom.
Bilo je to posljednje glavno jelo nakon kojeg je uslijedila baražna paljba deserata.
Prvo nas je kuhinja počestila degustacijom sorbeta od jagode na meringi od limuna koji je bio savršen za završetak obroka i čišćenje nepca, a uz to i pravi osvježenje na toplo ljetno večer.
Dio degustacijskog menija bio je sladoled od bosiljka s marakujom na kremi od mascarponea, s posipom od pistacije. Kada je desert dolazio za stol, ponadali smo se da je sladoled od bosiljka i karameliziranog češnjaka, ali i s marakujom je bio vrlo ukusan jer bosiljak je apsolutno dominirao, a ovaj je desert savršeno funkcionirao s maslinovim uljem. Vinska pratnja ovom desertu bio je Riesling Primus od Bolfana, kompleksan polusladak riesling s izraženim mirisom dizela na nosu, koji je pridonio morskoj atmosferi večere.
Desert od jagode (9 €) je nježan i mekan žuti biskvit s kremom i čokoladom od jagode posut pistacijama, još jedan lijep, svjež i lagan desert.
S obzirom na to da se deserti ne nalaze na jelovniku jer se redovno mijenjaju, odlučili smo se probati i mousse od tamne čokolade (9 €) s obzirom na to koliko su nas raniji deserti oduševili. I pokazalo se da smo bili u pravu. Mousse je bio fantastičan, od vrhunske čokolade bez šećera s iznimno dobrom gorčinom, na biskvitu od čokolade i posipom od tostiranih lješnjaka i zobenih pahuljica, mokri san svakog svakog ljubitelja čokolade.
I baš kad smo pomislili da smo gotovi, stigao je posljednji pozdrav od kuhinje, jednostavni kornetići od prženog vučenog tijesta punjeni kremom od mascarponea te maleni kolači s madeleine biskvitom natopljeni limunom s kremom od mascarponea i koricom limuna, koji su nas oduševili.
Konoba Boba restoran je koji preporučujemo posjetiti svima koji su u mogućnosti - jer, naravno, nije jeftin. Neka vas konoba u imenu ne zavara, riječ je ipak o vrhunskom restoranu gdje ćete probati hranu koja je ukorijenjena u tradiciji i lokalnom, ali pripremljenu po najvišim suvremenim standardima. Ima li mjesta za napredak? Naravno da ima, jer karamelizirani češnjak samo čeka da ga se spoji s bosiljkom, a ako ćemo baš tražiti čemu bismo prigovorili, mogli bismo reći da je Grk bio prehladan i da smo naletjeli na jednu ljusku u brudetu. No, sreća i zadovoljstvo iskustvom objeda bili su preveliki da bi nam bilo stalo.