U potrazi za dobrim nedjeljnim ručkom, prošlog smo vikenda rezervirali stol u zagrebačkom restoranu Baltazar. Ponudu jela provjerili smo na njihovoj službenoj stranici, putem koje smo i rezervirali stol, odabrali smo favorite s menija i u nedjelju u 13 sati zaputili se na ručak. Restoran je u to vrijeme bio poluprazan, ali se za vrijeme našeg ručka, sat vremena kasnije, već prilično popunio. Rezervacija je, rekli bismo, poželjna.
Najprije je na stol stigao pozdrav iz kuhinje - meki brioche s kremastom, lijepo začinjenom domaćom paštetom (3 eura) kao dobar uvod u tri slijeda prave domaće hrane. Za predjelo smo ovog puta odlučili preskočiti klasičnu bistru juhu i naručili tatarski biftek (20 eura) i domaće zagorske štrukle (9 eura).
Poveću porciju tatarskog ovdje poslužuju s prepeličjim žumanjkom u sredini, uz kremu od maslaca, hrskavce od paškog sira i tostirani kruh. Jelo je bilo odlično začinjeno, taman dovoljno ljuto, kiselkasto i slano, a blago pikantni hrskavci od paškog sira bili su odličan dodatak tatarskom.
Nakon toga, isprobali smo nešto blaže začinjene, ali slasne, dobro punjene i lijepo zapečene štrukle. U Baltazaru ih posipaju krušnim mrvicama zapečenim na maslacu, što im daje sasvim novu teksturu i lijepu aromu. Primijetili smo i da su štrukli rolani na malo drugačiji način i nešto manji, ali je porcija dovoljna i zasitna, pa bez problema može poslužiti čak i kao predjelo za dijeljenje. Posebice ako na ručak stižete na tmuran, siv i kišni dan i sve što vam treba je tanjur finog, utješnog jela.
Nakon prilično zasitnih predjela ostavili smo mjesta i za glavna jela, pa smo tako naručili pečenu teletinu s prilogom (22 eura) i janjetinu s hrskavim krumpirom (28 eura). Obje porcije bile su obilne, uključivale su četiri do pet komada sočnog mesa za koje gotovo da nam nije ni trebao nož, a uz oba jela dobili smo isti prilog - blago hrskav izvana, a kremast iznutra, bazično začinjeni krumpir koji se, objasnilo nam je osoblje, pekao s mesom. Iako su se na meniju nalazili i teleća koljenica i patka s mlincima, janjetina i teletina bili su jedina dva domaća jela koja su se te nedjelje posluživala u Baltazaru. Uz glavna jela, naručili smo i dobro začinjenu miješanu salatu (4,64 eura) i čašu Bastian Malvazije (5,50 eura).
Porcije glavnih jela ovdje su zbilja obilne pa, ako odaberete pečenje, nemojte ponoviti našu grešku i naručite ipak kakvo laganije predjelo. Dobra ideja bit će goveđa ili juha od šparoga, koje trenutno nude.
Na kraju smo naručili i jednu savijaču s višnjama (5,50 eura), koja nam je zvučala najbolje od svih ponuđenih deserata (čokoladna torta, palačinke...) i koju nam je osoblje prepolovilo i poslužilo na dva tanjura. Bila je taman, dovoljno kisela i dovoljno slatka, ali voljeli bismo da je tijesto bilo hrskavije.
Budući da je Baltazar mjesto koje postoji već četiri desetljeća i mnogi su Zagrepčani uz njihove nedjeljne ručkove odrastali, nije nas iznenadio velik broj gostiju različitih dobnih skupina koji su restoran popunili gotovo do zadnjeg stola za vrijeme našeg ručka. Atmosfera je bila opuštena i iz komunikacije s osobljem bilo je jasno da mnogi gosti ovdje dolaze već godinama. Komunicirali smo s nekoliko konobara i svi su bili dobro raspoloženi, ali ne i nametljivi.
Na kraju, osim što je posljednjih godinu dana Nova Ves 4 omiljena adresa ljubitelja kuhinje chefa Matije Bregeša, koji kuha u Baltazaru 2, originalni lokal, Baltazar 1, i dalje je jednako popularan i ostaje jedan od boljih izbora za pravi domaći ručak u centru grada. Cijene jesu nešto više, no svakako je jedna od boljih opcija kada obitelj ili prijatelje želite počastiti domaćim ručkom u malo posebnijem ambijentu.