Iako je otvoren tek prošle godine, restoran Soul Kitchen već ima više od tisuću recenzija na Googleu i vrlo visoku ocjenu, 4.8. Bili smo znatiželjni zbog čega je toliko popularan pa smo rezervirali mjesto za dvoje u vrijeme večere.
Već iz pogleda na jelovnik mogli smo zaključiti kako je jedan od razloga popularnosti ponuda koja je drugačija u odnosu na većinu restorana u starom gradu. Soul Kitchen je, naime, bazirao svoj jelovnik na vegetarijanskoj kuhinji, ali postoji i nekoliko mesnih opcija, tako da restoran nije ekskluzivno vegetarijanski. Cijeli koncept čini se kao spoj raznih svjetskih kuhinja - bliskoistočne, meksičke, tajlandske i talijanske. Ponuda u restoranima na Jadranu zna biti zamorno jednolična, kao da listate uvijek isti jelovnik. Čini se da je ekipa iz Soul Kitchena odlučila riskirati s nečim potpuno novim na području starog grada te ih moramo pohvaliti za hrabrost i ideju.
Sam jelovnik podsjeća na nekakav zdravi, brunch đir. Ujutro je moguće dobiti doručak (9:00 - 12:00), a od podneva je dostupna ponuda predjela, glavnih jela i deserata.
Prvo što nam pada na pamet kad vidimo jelovnik je inovativnost - kako u nazivima jela, tako i u samim sastojcima. "You‘re One In a Melon", "My Heart Beets for You", "Don‘t Worry Be Curry", samo su neke od kreativnih, zaigranih dosjetki. Većina jela su vegetarijanska, no nekoliko jela, kao što smo spomenuli, ipak sadrži meso ili ga je, uz doplatu, moguće dodati u veganska/vegetarijanska jela.
Restoran je smješten u starom gradu, nedaleko od Straduna, u jednoj od bočnih ulica. Prostrana vanjska terasa je vrlo šarmantna, ali se činilo kao da bi moglo biti malo vruće jer je pomalo skučena između dviju zgrada, bez protoka zraka. Nismo bili svjesni da postoji i veliki unutarnji, klimatizirani dio jer je ulaz nekako skriven iza terase. S obzirom na to da je dubrovačka povijesna jezgra zaštićeni srednjovjekovni centar, većina zgrada ima uske kuhinje i vrlo malo unutrašnjeg prostora. Ljepota objedovanja ljeti je svakako u ambijentu starog grada, na svježem zraku, u uskim ulicama, s povremenim povjetarcem, ali bilo bi lijepo da su nas prilikom rezerviranja termina pitali želimo li unutarnji ili vanjski stol. Bio je iznimno vruć srpanjski dan i da smo znali za opciju klimatiziranog prostora, vjerojatno bismo je odabrali.
Rezervacija je uredno ispoštovana i naš je konobar bio vrlo pristupačan i ljubazan te je bio voljan pomoći s prijedlozima. Bili smo, naime, preplavljeni izborom te se nismo mogli odlučiti što da probamo. Terasa je bila dupkom puna i vidjelo se da osoblje gori od posla. Prema broju ljudi na terasi i ljudi koji su tokom večere čekali u redu, čini se da je restoran ovog tipa bio prijeko potreban u dubrovačkoj povijesnoj jezgri.
Odlučili smo početi s predjelom That‘s Good to Pear (13,90 €) i The Fake Italian (12,90 €).
Iza naziva That‘s Good to Pear kriju se karamelizirane kruške s orasima, baby špinatom, kremom od gorgonzole i acetom balsamicom, servirane na tostiranom kruhu. Bio je to dobar odabir za početak: osvježavajuće, kremasto i hrskavo. Okusi su se dobro nadopunjavali, a intenzivna gorgonzola nije potpunosti preuzela jelo. Do karameliziranog dijela kruške došli smo tek negdje u sredini jela i voljeli bismo da se možda malo više osjetila. Hrskavi kruh bio je u redu, ali pomalo bazičan, najobičniji tost. Smatramo da bi nekakav domaći kruh znatno podignuo samo jelo.
The Fake Italian je veganska inačica bolonjeza u kojem je tofu zamjena za meso, a serviran je s pomfritom, ukiseljenim crvenim lukom, umakom od češnjaka i rikolom. Po želji se može dodati mljevena junetina, čime sam naziv gubi smisao, ali je u redu da postoji opcija za ljubitelje mesa. Mi smo ipak odlučili probati originalnu "fake" verziju. Za nekoga tko inače skoro nikad ne jede tofu, ovo jelo je bilo ugodno iznenađenje. Okus je bio na mjeru pikantan zbog ukiseljenog crvenog luka, a pomfrit je ostao hrskav. Iako nam na prvu taj pomfrit na dnu nije imao baš nekog smisla, njegova hrskavost je upotpunila samo jelo.
Za glavna jela odabrali smo Kiss My Chick (19,50 €), Let‘s Taco ‘Bout It (17,50 €) i Funghi By The Campfire (16,50 €).
Kiss My Chick je jedno od mesnih jela, a inspirirano je bliskoistočnom kuhinjom - shawarma trganoj piletini u tortilji s jogurtom, mentom i peršinom, u umaku od češnjaka i tahinija, servirano s dodatkom kus kusa s narančom i datuljama. Bili smo znatiželjni kako će to sve zajedno funkcionirati. Okus je bio lagan i prozračan, što nam se posebno svidjelo za ovu užarenu, ljetnu večer. Sok od naranče u kus kusu bio je neobičan dodatak, ali je odlično osvježio kus kus koji je inače neutralan i ponekad suh. Iako su u opisu navedene i datulje, moramo priznati da se nisu posebno osjetile u kus kusu.
Za glavno jelo smo probali i Let‘s Taco ‘Bout it, tacose u stilu al pastor, koji se razlikuju od tradicionalnih meksičkih tacosa po tome što su ih u Meksiku pripremali imigranti iz Libanona kombinirajući bliskoistočne začine s meksičkim. Poslužuju se s guacamole umakom, rikolom i umakom od češnjaka i limunom. Ovo jelo je u originalu vegansko, ali mi smo se odlučili za dodatak piletine, što je ponuđeno kao opcija. Činilo nam se kao da je za punjenje ovih tacosa korištena ista smjesa kao u Kiss My Chick, tako da okus nije bio previše uzbudljiv nakon što smo već probali prethodno jelo. Od ova dva jela, Kiss My Chick je definitivno bolje razrađen tako da preporučujemo preskočiti tacose, a možda probati neko drugo jelo.
Probali smo i grilane pečurke marinirane u umaku od soje, servirane s domaćim kimchijem i umakom od češnjaka, jelo koje se krije iza naziva Funghi By The Campfire. U ovom je jelu na prvu dosta dominirao kupus u kimchiju, ali su gljive bile ukusne i sve zajedno je dobro nadopunjavalo jedno drugo.
Za desert su ponuđene dvije opcije: tart od limuna ili čokoladni brownie s domaćom karamelom. Budući da smo već bili dosta siti, odlučili smo se samo za tart od limuna. Konobar nam je sugerirao da tart uopće nije sladak, pa ako tražimo nešto slatko da bi brownie možda bio bolja opcija. Ipak, brownie nam se činio pretežak za kraj ove večere pa smo se odlučili za tart (7,90 €). Ovaj je tart zdravija inačica klasičnog jer je tijesto zapravo napravljeno od orašastih plodova, zbog čega je bilo dosta tvrdo i suho. Krema od limuna bila je jako kisela - nismo očekivali od limuna da bude sladak, ali ovo je bilo baš kiselo. Čini se da nas je konobar pokušao upozoriti, no, sve u svemu, desert nas je poprilično razočarao, pojeli smo tek dva griza. Konobar nas nije pitao za dojam o desertu, iako smo gotovo cijeli ostavili na tanjuru.
Moramo pohvaliti odličnu ponudu signature koktela u Soul Kitchenu. Probali smo klasični Aperol Spritz, neobični Light My Fire (tekila, domaći ljuti sirup od kurkume i manga i pjena od đumbira i sok od naranče), a uz desert smo pili Lemon On My Mind (limoncello, sok od limuna i domaći sirup od mlijeka i vanilije) i svi su bili jako dobri.
Restoran modernog bistro koncepta kao Soul Kitchen čini se kao pun pogodak u starom gradu Dubrovniku, gdje je ponuda takvih restorana manjkava. Na nekim jelima može se još poraditi, ali za sve koji vole isprobati nove okuse definitivno bismo ga preporučili. Cijene su umjerene, usluga je profesionalna, a ambijent ugodan. Tople preporuke i za njihove koktele!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....