Restoran Tač smješten je na Vrhovcu podno Sljemena, a već godinama ga uspješno ga vode Tihomir i Vesna Miletić sa svojim sinovima. Iako se nikada nije deklarirao kao riblji restoran, među Zagrepčanima slovi kao mjesto na kojem se uvijek može pojesti svježa oborita i plava riba, rakovi i školjke. Ovdje se kuha isključivo sezonski, pa se na jelovniku, ovisno o godišnjem dobu, mogu naći i istarske šparoge, kobasice od divljači, tartufi ili divlja rikola, a u zimskoj kuhinji ispod restorana pripremaju se razni pekmezi, kiseli kupus, ajvar i domaći likeri.
Zaputili smo se ondje na večeru jednog petka oko 20 sati i sjeli na zatvorenu terasu na kojoj je bilo popunjeno tek nekoliko stolova. Jelovnik ne postoji u printanom obliku jer se ne planira tjednima unaprijed, pa je dio jela koje su te večeri nudili bio ispisan kredom na samostojećoj crnoj ploči na dnu terase. To ujedno znači da ponuda ovisi isključivo o svježim namirnicama s kojima tog dana raspolažu u kuhinji, pa je možda najbolje rješenje prije narudžbe posavjetovati se s konobarom.
Nakon što nam je za stol donio ukusan domaći kruh koji smo umakali u Rizmanovo maslinovo ulje, konobar nam je pobrojio jela koja su te večeri služili za predjelo. Bilo je tu svega - od škripavca na žaru s ajvarom, pršuta od boškarina, tatarskog bifteka i mesnog carpaccia do salate od hobotnice, raznih školjaka i srdelica na savor. Nakon nekoliko minuta dvoumljenja odlučili smo se za guščju paštetu (13,50 €) i tatarski od odležanog mesa brancina (20 €). Konobar nam je objasnio da je brancin ulovljen japanskom tehnikom ikojime. Inače, riječ je o japanskoj spravi pomoću koje se riba ubija na humaniji način, pa meso ostaje duže svježe i boljeg je okusa.
Vrlo brzo za stol su stigla predjela na dvjema malenim platama. Tatarski od brancina, poslužen sa svježim malinama, bobicama borovnica i malo rikole sa strane, bio je odličan. Vrlo nježan i lagano začinjen samo solju, maslinovim uljem i limunom. I to je bilo dovoljno jer bi ostali začini prekrili ugodan, slatkasti okus sirovog ribljeg mesa. Bobičasto voće pun je pogodak jer je dalo dodatnu svježinu i odlično se uklopilo u ovom jelu.
Nismo ostali ravnodušni ni nad već prvim zalogajem kruha namazanog guščjom paštetom koja nam je servirana s malo chutneya od luka. Pašteta je bila kremasta, intenzivnog, punog okusa i također nije bila previše začinjena. Chutney je bio vrlo ukusan, dovoljno karameliziran i odlično je pasao uz paštetu. Oba predjela su bila odlično pripremljena, možda mala zamjerka je što nam uz ribu i paštetu nisu poslužen i tostirani kruh. Uz predjelo smo naručili i čašu Kozlovićeve malvazije (6 €) i čašu pošipa vinarije Nerica (3,08 €) i dobili smo fino rashlađeno vino, a konobar ga je točio pred nama.
Za glavno jelo naručili smo sporo pečene obraze ličke buše (20 €) i rižoto od škampi (33 €), a na meniju su te večeri nudili i veće odležane T-bone i fiorentino steakove, janjeće pljeskavice, razna sous vide pečenja, skradinski rižot, janjeće tripice i tripice grdobine, te svježu oboritu i plavu ribu.
Sporo pečeni bikovi obrazi posluženi su u demi-glace umaku s domaćim pljukancima. Meso se doslovno topilo u ustima i bilo je vrlo lagano začinjeno, a umak ukusan, svilenkast i očito dugo reduciran. Pljukanci su bili vrlo ukusni i malo tvrđi, točno onako kako trebaju biti. Niti za ovo jelo nismo imali zamjerke, a uz njega smo naručili i porciju lisnate salate koja nam je poslužena, onako “po domaće”, u velikoj zdjeli s malo maslinovog ulja i s domaćim vinskim octom.
Rižoto od škampi je također bio izvrstan. Vrlo intenzivan i kremast, a sa sočnim, slatkastim repovima škampi definitivno nisu škrtarili. Riža je bila al dente i očigledno pirjana u nekom poštenom temeljcu, pa je okus rižota bio toliko dobar da bi ga šteta bilo posuti parmezanom koji se u mnogim restoranima poslužuje uz to jelo.
Poznato je i da u Taču vlasnici posvećuju veliku pažnju izboru slastica, pa se na meniju može naći više vrsta torti i domaćih kolača, a njeguje se i tradicija zagorskih štrukli od svježeg kravljeg sira i voćnih savijača. U ponudi su te večeri imali štrudle od šljiva i jabuke, kremšnite, tiramisu, cheesecake od bundeve i knedle sa šljivama, a mi smo se odlučili za tortu od čokolade i torticu od bijele čokolade, pistacije i malina.
Torta od čokolade bila je korektno napravljena. Nježna, lagana i ne previše preslatka, a pripremljena je od mliječne, bijele i crne čokolade s dodatkom sjeckanih tostiranih lješnjaka. Torta od pistacije bila je izvrsna. Ispod preljeva od bijele čokolade skrivala se vrlo ukusna krema od pistacije, pekmez od malina i tanki nježni biskvit. Oba deserta su bila vrlo lagana i odlično su zaokružila cijelu večeru.
Račun za ovu odličnu večeru iznosio je 118,48 eura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....