Na 20-ak minuta vožnje od Osijeka, gdje smo nedavno odsjeli, nalazi se mjesto Vardarac. Upravo na putu prema Vardarcu, kada prolazite Biljskom cestom, u jednom kilometru naići ćete na barem tri vrlo dobra restorana koji nude fiš paprikaš, šarana na nekoliko načina i drugu riječnu ribu - i za sebe kažu da to rade najbolje od svih. Mi smo, međutim, ovog puta preporuku dobili za Citadelu, kao restoran s najboljim fiš paprikašem u Baranji, pa smo se tamo na jedan od prvih sunčanih proljetnih dana i uputili.
Budući da je bio petak, dobiti mjesto ovdje bila je prava lutrija, ali sat vremena prije dolaska uhvatili smo ‘zadnji vlak‘ i telefonski uspjeli rezervirati jedan od stolova na terasi. Po dolasku u Citadelu bilo nam je sasvim jasno kako je fiš paprikaš petkom ovdje totalni hit, jer su svi stolovi vani bili zauzeti i baš na svakom nalazio se kotlić te zdjela s tjesteninom.
Istim smo se primjerom poveli i mi, ali smo uz lonac fiš paprikaša za dvoje naknadno naručili i čips i paštetu od šarana za predjelo te pitu od jabuke za desert. Budući da su porcije u Citadeli prilično velike, simpatično (i dosta zabavno) osoblje bilo je skeptično kada smo izrecitirali svoju narudžbu, ali nismo se dali smesti.
Sva jela na stol su stigla u gotovo isto vrijeme. Čips od šarana bio je hrskav, slastan i taman dovoljno slan, nije bio žilav i pri svakom zalogaju moglo se osjetiti i meso ribe, što nam se posebno svidjelo, dok nas je pašteta od šarana pomalo razočarala i, da na meniju nije pisalo koji je glavni sastojak, vjerojatno sami nikada ne bismo pogodili. Ipak, svježa lepinja koja dolazi uz paštetu bila je odlična i iskoristili smo je uglavnom za skupljanje ostataka fiša iz tanjura. Cijena porcije čipsa je 7 eura i pogodna je za dijeljenje. Istu cifru morat ćete izdvojiti i za paštetu.
Fiš ovdje poslužuju u velikom kotliću uz košaricu kruha i tjesteninu koja dolazi u posebnoj zdjeli i ta je porcija zamišljena da se podijeli na dvoje ljudi. Cijena jela je 12 eura. Fiš je bio bogat ribom, i to šaranom, a kako nam je objasnilo osoblje, po želji se može dodati i som. Jušni dio bio je dobro začinjen i dovoljno gust. Tjestenina je, nagađamo, bila domaća, dok se na kruh ne bismo kladili. Nakon što smo dva put stavljali fiš paprikaš na tanjur, u loncu je ostalo barem još toliko pa smo osoblje zamolili da nam ostatak spakira za ponijeti, što su rado i učinili. Kanticu u koju pakiraju ostatke naplaćuju 1 euro.
Osim fiša, specijaliteti u Citadeli su i jela od podolca, kao i perkelt, odresci u umaku od vina i suhih šljiva te pečenje, a nude i srnetinu u umaku od borovnice, šarana na rašljama, šarana na baranjski iz krušne peći, perkelt od dunavskog soma, čobanac, teletinu ispod peke i žablje krakove, smuđa na nekoliko načina (žar, prženi ili Orly), kečigu i riblju platu na kojoj su smuđ, som, šaran i žablji kraci. Od klasika nude i bečki, zagrebački i baranjski odrezak (s kulenom i sirom) te jela s roštilja. Cijene se kreću uglavnom od 9 do 15 eura po porciji, dok ćete za plate morati izdvojiti oko 30-ak eura.
Budući da smo načuli kako ovdje rade i odličnu pitu od jabuke, nismo je mogli, a ni htjeli zaobići. I bila je to dobra odluka, jer pita u Citadeli je zbilja dobra. Tijesto je bilo na pola puta između prhkog i biskvitastog, što nam se baš svidjelo, a cijela kombinacija dobro se slagala i uz sladoled od vanilije. Bez karamele koju također poslužuju uz ovaj desert bismo mogli preživjeti.
Od deserata nude još i klasiku kao što su palačinke, lava cake i cheesecake.
U Citadeli svakako preporučujemo ručak na terasi, posebice u proljetne i ljetne dane, a u slučaju da ipak naletite na punu terasu, nemojte odustati i u ručku ili večeri uživajte u starinski, ali ugodno uređenom ambijentu.