U baranjski Vardarac vrijedi otići zbog fiš-paprikaša, a vratiti se zbog sjajnog smuđa

Uputite li se iz Osijeka prema Vardarcu u Baranji, bit će vam potrebno samo jedno skretanje na kružnom toku u Bilju i samo nekoliko minuta da stignete do popularnog restorana Citadela. S velikim natpisom na krovu zgrade u kojoj je sala restorana, kao i parkiralištem za goste tik uz cestu, doista vam ne može promaknuti. Posjetili smo je radnim danom kako bismo izbjegli gužvu i nismo pogriješili.

Citadela ima praksu prednarudžbe hrane kojoj treba dulje da bude gotova, kao i uostalom svi drugi baranjski restoran, što naravno, uključuje i poznati fiš-paprikaš. Pritom morate odabrati nekoliko parametara: želite li fiš samo od šarana ili od više vrsta ribe, biste li radije da bude blag, srednje ljut ili doista šarf te smeta li vam ako u svom kotliću pronađete riblje glave i rep. Naš fiš došao je u kotliću na stol vruć, prekrasne crvene boje, pripremljen samo od šarana i sa svim dijelovima ribe (55 kn/porcija). Osim što je doista uslužna konobarica ispred nas postavila kotlić, na stol je donijela i obaveznu tjesteninu koja prati to zasitno jušno jelo. Prije jela nazdravili smo žestokom domaćom dunjom (18 kn), iako nam apetit nije trebalo posebno otvarati jer se iz kotlića širio ugodan, primamljiv miris.

Komadi ribe bili su meki i lijepo skuhani, a nakon što smo odradili ritualno čišćenje kostiju i dodali kratku tjesteninu u tanjur, došao je red na dodavanje same juhe, crvene od fine baranjske paprike. Fiš nije bio na prvi zalogaj ljut, no što smo ga dulje jeli, to se u grlu sve više počela nakupljati ljutina. Oko nas su se na još nekoliko stolova nalazili kotlići iz kojih se pušilo, a najbolji znak da se u njima skrivao upravo fiš bio je periodički zvuk ispuhivanja nosa, nakon što bi fina ljutina pročistila sinuse.

Osim fiša, koji bismo rado ponovili, naručili smo i mazalice Citadela, a na stol su došle tri različite paštete pripremljene od tolstolobika, šarana sa sirom i od dimljene ribe (30 kn) koje su bile dobar uvod u ručak.

Odlučili smo probati i smuđ Orly (65 kn) koji dolazi s krumpir-salatom i pekarskim krumpirom. Riba je bila izvrsna, meka i lagana, razdijeljena u komade i pohana u pivskom tijestu. Pritom su se u Citadeli koristili mrežastim pomagalima kako bi stavili ribu u vruće ulje pa je tijesto bilo prepuno sitnih izbočina koje su na naše veselje hrskale pri svakom zalogaju. Dok je hladna krumpir-salata bila doista osvježavajuća i obilna, pekarski krumpir bio je suvišan iako korektno pripremljen. Sve smo popratili graševinom vinarije Pinkert iz obližnje Suze (2 dl/35 kn), a prilikom naručivanja konobarica nam je nabrajala vinarije iz šire okolice, što je svakako dobar pristup lokalnoj proizvodnji.