Beštija je malen, ali osebujan restoran smješten u jednoj od veža u zagrebačkoj Masarykovoj ulici. Posljednjih je godina česta tema razgovora među onima koji vole i često pohode restorane, upravo zato što dio uvijek ostaje oduševljen, dok oni koji im kontriraju smatraju da uvijek može i bolje. Nakon nekoliko preporuka i puno priče o ovom restoranu, ovih smo se dana napokon i mi zaputili tamo na večeru ne bismo li provjerili što se točno i kako trenutno kuha u Beštiji.
Za početak, zašto kažemo da je Beštija osebujan restoran? Zato što već po ulasku znate da je ovdje atmosfera opuštena, uređenje je pomaknuto, u pozadini svira elektronika i sve skupa ostavlja dojam kao da ste u kakvom restoranu usred, primjerice, Berlina, a ne Zagreba.
U restoran smo stigli u 19 sati u subotu i za vrijeme našeg dolaska bio je popunjen još samo jedan stol, no već oko 20 sati lokal se počeo puniti i većina stolova bila je zauzeta.
Odmah po dolasku i nakon što nas je simpatično osoblje smjestilo, donose nam meni, a mi već ovdje naručujemo njihove koktele, Gin Basil Smash i Mojito (10 € svaki). Oba na stol stižu brzo, lagani su, osvježavajući i sve što nam treba na sparni ljetni dan u Zagrebu. Naručujemo zatim predjela, glavna jela i deserte.
Odlučili smo se za rajčice s burattom (14 €), otoro sashimi od plavoperajne tune sa sisho dressingom (25 €), buzaru s palentom (30 €) i patlidžan s humusom (20 €). Za desert biramo obje slastice koje se nalaze na meniju – mango namelaku i tiramisu (po 7,50 € svaki). Naknadno smo naručili i focacciu (4 €), koja je na stol stigla još topla, što nam se posebno svidjelo.
Što se predjela tiče, rajčice s burratom došle su u kombinaciji s dvije kreme koje nisu imale nekakav posebno izražen okus, ali pretpostavljamo da je zelena bila od bosiljka, a crvena od rajčice. Bile su majonezaste i masnije, ali u kombinaciji sa svježim, slatkastim rajčicama i burattom su, zapravo, sasvim dobro funkcionirale.
Sashimi od tune sa shiso dressingom (u pitanju je shiso lišće koje ima blago slatkast, zeleni okus, a najčešće se kombinira sa sojinim umakom i češnjakom), krastavcima, gelom od limete i jabuke jelo je od kojeg smo, posebice kada smo vidjeli sastojke, puno očekivali. Ipak, (blagim) okusom je bilo zaboravljivo, a posebno nam je zasmetalo što riba nije bila bolje očišćena pa smo imali problema s rezanjem komadića. Na kraju smo od ovog jela, prije nego što smo tanjur ispraznili, jednostavno odustali.
Glavna jela na stol su stigla u povećim porcijama i, ako dolazite samo na brzu večeru, čine nam se kao dovoljno zasitna opcija i bez predjela. Buzara je, naravno, u skladu s konceptom restorana, bila pripremljena na malo drugačiji način pa su tako u gustom, blago aromatičnom umaku posluženi komad tune, nekoliko kozica, meso dagnji, lignje i palenta. Voljeli bismo da je palenta poslužena zasebno, jer je bila hrskava, a stajanjem u umaku tu je hrskavost izgubila. Tuna i riblji plodovi bili su dobro pripremljeni, kozice su bile fine i slatkaste i cijelo jelo zapravo je prilično klasično pa s njime ne možete previše pogriješiti.
Pečeni patlidžan poslužen na humusu, s dodatkom dukkah posipa (radi se od začina poput korijandra i kumina, tostiranih orašastih plodova i sezama), bio je zasitan i prilično dobro vege jelo. Svidjelo nam se što patlidžan nije predugo pečen već je zadržao oblik i meso je ostalo sočno, humus je bio blag i nije se previše isticao, ali s dodacima kojima je sam patlidžan bio posipan, to nam čak i nije toliko smetalo.
Na kraju smo ipak pronašli još malo mjesta za deserte, od kojih smo također očekivali puno. Pri pomisli na finu mango namelaku, smokve i limetu u ustima su nam se počele skupljati sline i očekivali smo slatko-kiselkastu bombu. Međutim, svaka komponenta na ovom tanjuru bila je blaga i nježna, ne pretjerano osvježavajuća. Tiramisu je također bio neočekivano lagan i prozračan. Bio je dobar, ali ni po čemu pamtljiv.
Na meniju u Beštiji inače se nalazi i nekoliko priloga, među kojima smo naručili mladi radič s češnjakom i inćunima, parmezanom i pangrattatom (tostiranim krušnim mrvicama), ali na naš stol nije stigao. Nismo se žalili, jer na kraju nam je hrana koju smo dobili bila sasvim dovoljna. Osim ovog priloga, nude i grilanu brokulu s parmezanom, kovrčavi kelj s cezar dresingom, krutonima i parmezanom i ranije spomenutu focacciu. Među glavnim jelima nude još samo nekoliko opcija, od čega je jedna mesna (file mignon s krumpirom), a druga riblja (grdobina s komoračem), a među predjelima nude još tatarski biftek i pečeni celer s dodacima.
Neka jela koja smo u Beštiji te subote naručili bila su dobra, neka korektna, a neka su nas ostavila posve ravnodušnima. Smatramo da se za cijenu od 15 do 25 eura za predjelo i 20 do 30 eura po glavnom jelu to ne bi trebalo dogoditi, no jednako tako smatramo da Beštija ima potencijala i da, odluče li namirnicama u sezoni pokloniti samo malo više pažnje i bolje ih istaknuti, njihovi tanjuri mogu biti i puno uzbudljiviji. Za primjer, svojevremeno smo na Place Marketu u Zagrebu na njihovom štandu jeli fantastičnog morskog psa na kojeg bismo se vrlo rado vratili i u sam restoran. Dakle, znanje imaju i u restoranskoj ponudi nedostaje im samo još malo svježine.