Recenzija: Gallo, Zagreb

Usred ljeta teško je u opustjelom Zagrebu naći pristojan restoran koji nije na godišnjem ili preplavljen turistima. Odlučismo provjeriti Gallo, koji slovi za samozatajno fine dining utočište poslovnjaka i klijentele dubljeg džepa.

Terasa je mirna i ugodna, pun pogodak za vruću večer. No uz glazbenu kulisu zabavnjaka u ambijentalno-tamburaškoj izvedbi, doima se kao klub za sastajanje ostarjelih, nostalgičnih hrvatskih iseljenika. Ponuda je old-school kompilacija vjerojatno prvoklasnih plodova mora, nešto mesa s naglaskom na biftek te jela s tjesteninom i rižom.

Nakon pjenušca za osvježenje, stiže nam pozdrav iz kuhinje – standardno dosadna iako korektna bruschetta s rajčicom i mozzarellom. Uvodni carpaccio – miks od tune, grdobine, lososa i hobotnice u teoriji je savršeno zvučao, ali njegova roh-bau verzija (začinjavaju ga pred gostom) bila je spuštalica. Hladni listići prekasno odmrznutog mesa putem su izgubili okus, a prezentacija po principu “više je više” blago zbunjuje.

Utjeha u semifredu

Nije nam jasno kako se sojine klice uklapaju u tu priču. Bezokusni losos u aurora umaku spašavao je jedino dotični umak, i salatica pride, koja u istom obliku dolazi uz sva jela koja smo naručili. U dogovoru s doista uslužnim i profesionalnim konobarom, malo se odmičemo od krutosti jelovnika, pa za glavno jelo uzimamo komadiće tune u papru i povrće sa žara. Srećom, tuna nije prepečena, ali je svejedno blijeda okusa i potpuno nadjačana paprom, dok su životni sokovi odavno napustili grilano povrće.

Blaži bijeli papar ili čili papričica bili bi za tunu sretnije rješenje pikantnog dopinga. Nesretne sojine klice opet su tu. Zgoditak večeri je hobotnica Mediterane, pečena u tavici zajedno s tikvicama i rajčicom, pa je (uz salaticu) ponudila ukusno slatko-kiselo osvježenje. Nadajući se utjehi u slatkome, za kraj naručujemo tortu piña colada i semifreddo od badema i od šumskog voća. Semifreddo je odličan, a umak od naranče izvrsno ga je uzdigao, dok se očekivana sočna voćnost ananasa i kokosa iz piñe colade nije uspjela probiti kroz biskvit i vrhnje.

Preskupa vinska lista

Vinska lista je bolna točka. Da, obimna je i ažurirana, ali predvidljiva i neoprostivo skupa. Kad vidite da su bazne malvazije 210 kuna, sve vam je jasno. Uz to, jedva da se išta nudi na čaše, što je danas uobičajena pojava u svim boljim restoranima višeg ranga.

Naravno da Gallo ima i svijetlih točaka. U profinjenom ambijentu iskusno osoblje mazit će vas i paziti, klasici s jelovnika znaju biti nepogrešivo izvedeni (kažu), a tjestenina kućne izrade za svaku je pohvalu. Međutim, u ljeto Gospodnje 2013. cijeli koncept djeluje umorno i zastarjelo, vapeći za osvježenjem. Za tako visoku cijenu (dvije čaše vina, dvije pjenušca, tri predjela i jedno glavno te desert – 600 kuna) opravdano je očekivati kvalitetniju izvedbu, suvremeniji pristup i kreativnost u kuhinji. Ipak, Gallo uspijeva ostati jedan od gastronomskih stupova Donjega grada, za vjernu klijentelu kojoj je, čini se, forma važnija nego sadržaj.

Adresa: Andrije Hebranga 34, 10000 Zagreb

Tel. (01) 4814014•

Hladna predjela: 50 – 90 kn Topla predjela: 80 – 110kn

Plodovi mora: 120 – 600kn Jela od mesa: 110 – 150 kn

Čaša vina: 30 kn (vino kuće Zdjelarević)

100-tinjak vina u ponudi

Ponuda za vegetarijance: DA

Radno vrijeme: 12 – 24 h

Kartice: SVE