Recenzija: Trilogija, Zagreb

Jedna je porcija dovoljna za dvoje

Opsjednuta sjećanjem na vješto pripremljeni rižot s crnim trubačama istarska frakcija našeg kolektiva ponovno je, nakon više od godinu dana, zasjela pod ciglaste gornjogradske svodove u susjedstvu Kamenitih vrata. Prvo smo primijetili da su poradili na dekoru i grijanju ulazne prostorije, gdje je glavnina stolova, pa sada zrakom više ne struji vlaga i usamljenost ukletog dvorca.

Ljubazan i napose nenametljiv konobar s taktom je kroz zahtjevan jelovnik vodio zbunjene i neodlučne Talijane koji su jedva natucali engleski.

U Trilogiji, nažalost, nema rinfuze ali toče vina na čaše čija cijena, iako služe 1,5 dl, za otprilike 15% probija granicu ugode. Ovdje očito vole otkrivati nove vinske talente jer smo, na preporuku konobara, otkrili da je pravi mali dragulj merlot iz 2011. godine Rovinježa Igora Žužića Grote. Za svaku je pohvalu da se, u odnosu na prošlu godinu, kvaliteta maslinova ulja i u boci na stolu i u kuhinji drastično poboljšala.

Strast prema rižotu

Zagrijavanje želuca odradili smo krem-juhom od rukole čiji je okus bio suviše blijed i nedefiniran pa ga ni naribani sir nije uspio dignuti. Juha je više bacala na blagu brokulu nego na pikantnu rukolu od koje očekujemo jači kick i više vegetalnosti. Chefu je, po svemu sudeći (kao i piscu ovih redaka), pripremanje rižota velika strast te je posve očekivano rižot s kozicama, špinatom i mangom bio vrhunac večere.

Blagi povrtni temeljac (na bazi pastrnjaka?) milovao je kozice koje su još mirisale na more a špinat al dente hrskao je pod zubima. I onda smo bili sigurni. Konobarova uvodna opaska da chef svaki dan odlazi na Dolac birati najsvježije namirnice i na temelju toga slaže jelovnik, to u Trilogiji zbilja nije samo istrošena floskula! Malu zamjerku upućujemo jer rižot nije u potpunosti “popio” temeljac. Isto tako, bolji rezultat bi se postigao kada bi se umjesto dosadnog Arboria koristio Vialone nano ili, najbolje, Carnaroli.

Glavno jelo bilo je prezentacijski i konceptualno najzanimljivije: filet brancina zamotan je u pletenicu i potom termički obrađen na teflonskoj tavi s vrlo malo masnoće. Dobijena je zdrava interpretacija Fish&Chipsa pri čemu je pomfrit glumio sotirani karfiol umočen u kurkumu a majonezu je zamijenio slastan pesto od špinata i badema. Duhovito, zabavno i vrlo ukusno.

Nepatvoreno i iskreno

Deserti su nam u Trilogiji velika radost jer su jednostavni, nikad preslatki, okusa kao kolači iz bakine pećnice. Te večeri slatku utjehu našim dušama pružila je pita od jabuka sa streusel preljevom te nepreslatka torta od maka prelivena tamnom čokoladom, prava poslastica za okorjele nostalgičare.

Chef Branko Biškup ležerno, bez kompliciranja i dosadne pretencioznosti, u mediteranske klasike dodaje svoj kreativni potpis. Uopće nas ne smetaju male tehničke nesavršenosti jer se u njegovim jelima osjeća nepatvorenost i iskrenost, pa bismo njegovu kuhinju rado usporedili s “prirodnim” vinima. Mali savjet: porcije su velike. Recite konobaru da želite dijeliti jela jer će tri, četiri slijeda uspješno nahraniti dvije odrasle osobe. Mi smo navedeno platili 362 kune.

Adresa: Kamenita 5

Telefon: 01 4851 394

Radno vrijeme: 11-24 h, nedjeljom zatvoreno

Chef: Branko Biškup

Cijene: glavno jelo 90 kn, meni 200 kn

Vina: čaša 28 kn, 120 vina u ponudi

Parkiralište: ne

Rezervacija: da