Moja kada je u zaista lošem stanju. Kupljena je 1983. godine, kad je zgrada sagrađena, a u nekom trenutku je prelakirana. Upravo je to problem - taj se lak na par mjesta oljuštio, a ona je općenito bez sjaja i loše izgleda. Ne ispati se ulagati u nju, jer kupaonica ionako mora u kompletnu adaptaciju uskoro (čim budžet to dozvoli) pa se ne isplati išta raditi osim malo pokrpati, čisto da mi bude oku ugodnija.
Na internetu sam našla proizvod koji je neka nova, revolucionarna stvar koja stiže iz Grčke - porculanski sprej. Postoje samo informacije o proizvodu, ali ne i iskustva, pa naručujem dva spreja. Cijena s dostavom im je 20 eura, pa računam na to da, čak i ako ne valja, nisam investirala previše, pa nije neka šteta.
No, ispostavilo se da je ta odluka bila prilično pogubna za moje oči, njuh i kvalitetu života. Ovo zadnje je zakačilo i moje ukućane.
PRIJAŠNJE STANJE
Sam sprej nema previše uputstava. Piše da kada mora biti očišćena, a potom se sušiti 24 sata prije. Ispod je nacrtano nekoliko znakova koje možda stručnjaci razumiju, ali nisam stekla dojam da je ovo za stručnjake, nego za sve nas. Ja ih bez pomoći interneta ne bih razumjela, tako da je to spreju prvi minus. Trebali su zalijepiti naljepnicu na našem jeziku s detaljnim uputstvima, a ne da ja guglam. Najzabavniji je dio upustva koji kaže ovo: boju koristiti na otvorenom. Ma naravno, kada mi stoji na livadi pa nema problema, prskam na svježem zraku.
Nakon što se kada osušila, zalijepim oko nje traku, kako ne bih isprljala pločice. Moja mačka prošeta po rubu, jer zašto ne, a onda joj dajem crveni karton i selim njen wc iz kupaonice van, u hodnik. Navlačim rukavicu, stavljam masku, uključujem pročistač zraka i krećem u akciju. Ispočetka sve ide okej, ali već nakon koje sekunde od spreja se u zrak diže oblak prašine. Trčim van kupaone, kašljem, trepćem. Oči me peku ostatak noći, jer ih nisam zaštitila. Istina, pisalo je da stavim masku preko cijelog lica, neku plastičnu, ali nije da takvo nešto posjedujem doma jer, iznenađenje, ne bavim se profesionalno bojanjem kada!
Ljubimce selim u drugi dio stana i zaključavam ih tamo, jer mačka zna otvoriti vrata. Otvaram prozor u sobi koja je preko puta kupaonice i vraćam se u prostoriju s kadom.
Sprej se nanosi prvo vodoravno, a onda i vertikalno. Nakon prvog sloja čeka se deset minuta, a onda se nanosi i drugi. Nakon tog se treba čekati. Koliko? Pa, iznenađenje: ne piše! Guglam, nema ništa konkretno za ovaj sprej, ali zaključujem da ću pustiti 24 sata, ne više.
NAKON SPREJA
Zatvaram vrata kupaone. U njoj odlučujem cijelu noć ostaviti da pročistač radi na najjače, prozor u dječjoj sobi preko puta je otvoren, a ja se penjem na kat. Iznad kupaone je, naime, moj walk in ormar, a uz njega je soba. Postoji nešto što sam smetnula s uma: nema tu neke vrhunske izolacije. Rezultat? Ormar i spavaća soba zaudaraju kao kupaonica. Kupim posteljinu, pa se svi selimo na kauč u dnevnom boravku. Tamo spavamo dva dana dok se kada ne osuši.
Kako izgleda? Moram priznati da je sjajnija i rupe u onom starom laku su manje vidljive. Istina, dno kade je blago hrapavo, ali to je možda zbog toga kako sam ja sprejala. Da je spektakl, nije, ali to se nije moglo ni očekivati. Zapravo, rezultat je i bolji nego sam mislila, ali nakon te radosti moram obojati dio pločica oko kade, jer sam ih ipak nekako pošpricala sprejem. Morala sam baciti mačji tepih, koji je stajao ispred njenog wc-a, jer je upio bijelu prašinu. Pod sam zbog prašine dobro izribala, a filter pročistača zraka sam očistila jer je bio pun bijelih mrvica. O tome da mi je pola stana smrdilo neka tri dana da ne pričamo, a to je izrazit problem za nekog s istančanim njuhom poput mojeg.
Iako sam rezultat nije loš, zbog popratnih problema ovo iskustvo nemam namjeru ponavljati. Prljave pločie su najmanji problem, jer su ionako obojane i imam boje, pa je popravak trajao tri minute. No, oči koje peku, bačeni tepih, smrad i spavanje na kauču dva dana - nijedna kada ne vrijedi toliko.
